Konačno sam preko mog starog jarana Lošmija Madhve iskopao dugo traženi dugometražni crtani film o vragolijama malog Krišne, izvornog Srbinde, koji je još ko sasvim malo dite bio jako nevaljao da ga čak ni predobra mati Jašoda nije mogla obuzdati. Genijalan crtać, s posebno za one koji su upoznati sa indijskom mitologijom i hinduizmom, a i deca ga prosto obožavaju iako možda i ne znaju o čemu se tu zapravo radi, jer deca su čistog srca i otvorenog uma za razliku od nas ukalupljenih kapitalizmom i demokratijom materijalnog sveta. Dakle, dajte svojoj deci šansu da gledaju prave stvari, priče stare i preko 5000 godina, a oslobodite ih Diznijevog holivudskog sranja i raznih agresivnih crtaća, naravno sa izuzetkom Maše i Medveda, jer taj crtani čak i ja gledam svakodnevno kolko je jak. Evo, nemo đecu ako lažem. Inače, ovo je prvi deo filma, ima još dva, no o tom potom. Jay! :)
"Little Krishna is the darling of Vrindavan, the land of peace and tranquility, which is constantly threatened by the malice of evil king Kamsa. While Krishna is busy with his endless pranks and mischiefs accompanied by his friends, Kamsa remains restless for he is aware that Krishna is his nemesis. As in the past, a prophecy had threatened Kamsa that his evil reign is over, and a savior will descend on earth to make Kamsa meet his worst adversity in life, which is his death. The only objective of Kamsa's life therefore, was to find his angel of death."
Surov dokumentarac o jednoj izolovanoj komuni sa kamp prikolicama na Floridi, gde žive uglavnom pedofili ali i drugi seksualni prestupnici poput silovatelja i ostalih. Oni tamo dolaze posle odslužene zatvorske kazne, i država ih tu zadržava na duži vremenski period, te pokušava da ih obuči kako da se resocijalizuju što je naravno jako teško jer velika većina njih su ko po pravilu i sami bili žrtve incesta i zlostavljanja kao deca. Oni ovde pričaju o svojim delima ali i svojim životima, a imamo i uvid kako izgledaju te njihove terapijske zajednice. Uglavnom, jako potresno jer sve te priče su baš heavy, ali bi svakako valjalo pogledati ovaj dok. kao neku vrstu upozorenja, a posebno za roditelje, na to kakvi sve ljudi žive oko nas, i da je prevencija apsolutno neophodna, jer kada se silovanje dogodi tada je već prekasno za bilo šta.
"120 sex offenders living in a trailer park termed Florida Justice Transitions talk out how they came to such a desperate place through counseling sessions and communal healing. This cluster of convicted sex offenders must stay away from children, schools, bus-stops and other places where they are seen as a threat to the public. While many grew up amidst abuse, others had no such excuses. The subjects explain themselves to the camera, giving us stories of pain perpetuated throughout generations, how moments of stupidity echo through decades, the effects of sensory addiction, and various tales of entrapment.
Pervert Park is uncomfortable and cringe-worthy but fleshes out a portion of the United States population that is brushed under the rug when they're not being singled out for how dangerous they may be. These people live at the margins (mostly for good reasons) and struggle to survive as society rejects them. Talking out what they have done and what effect it may have had on their victims is stomach churning and the filmmakers wisely lay whatever the offenders have to say before us bare and unflinching: A man frustrated with his relationship abducts and rapes a 5 year old girl in Mexico, a mother uses her son sexually to impress an online boyfriend and a widower denies his gross culpability in sexually harassing young women who vulnerably come across his path. There is no end result to all of this except trying to talk about what happened and think about the line that can't be uncrossed. Shame, guilt, and denial all swirl around to create a terrible cloud of torment that can't be dissipated. The camera simply hovers, listens, follows their daily lives, and moves on after they haven't any more to say. This direct approach is affecting and troubling.
Pervert Park is all about the never-ending, spiraling consequences of sexual abuse and how these criminals can't escape their acts publicly or privately. Not for the faint of heart, Pervert Park doesn't ask anyone to forgive or forget but rather to consider the myriad of different contexts that these individuals come from and that the pain goes on without society enforcing it."
"Dokumentarno – biografski film "Jadranka" o pevačici Jadranki Stojaković, u produkciji Radio televizije Republike Srpske (RTRS). Ova poznata eks-jugoslovenska i japanska kantautorka, posle nesreće na koncertu u Japanu 2011. godine obolela je od bolesti progresivnog odumiranja mišića i preminula 4. maja ove godine. Za Jadranku Stojaković, koja je bila i slikarka, izbeglica, apatrid i voljena pesnikinja nesrećno zaljubljenih, manje je poznato da je volela žestoku gitaru, eksperimentalnu i ambijentalnu muziku, Džeksona Poloka i da je pred smrt sanjala na japanskom. Film je zbirka fragmenata iz njenog života, ispričanih u bolesničkoj postelji tokom tri godine borbe sa neizlečivom bolešću."
Ne znam zaista šta se ovo dešava sa ljudima ovih dana, dal' je takvo vreme ili sam ja magnet za dokone budale, ali svakodnevno mi se bar po jedna osoba javi sa nekim gistro najdobronamernijim savetima, što na temu zdravlja što na temu šta i kako treba da pišem i da se ponašam, a nit znam te ljude lično, nit bilo šta, nego su eto osetili potrebu da mi pomognu i slično. Najjači su mi ovi što se javljaju pa se čak i zapute ovde čak na jbni Vidikovac da se vide sa mnom da kao porazgovaramo ko ljudi. Ko po pravilu takvi mi prosipaju onu čuvenu teoriju da je psihijatrija prevara, da treba da prestanem da pijem lekove, da sve to može da se sredi na prirodan način, da treba da se suočim sa samim sobom, a ne sebi da stalno povlađujem tako što ću uzimati antidepresive, ma bre to ko ona scena iz Trainspotinga, kad Franko Begbi dođe Rentonu u halucinaciju izazvanu zikrom i krene da mu preti kako treba da istera to sranje iz sebe inače će da ga prebije. Pa onda kao svi psihijatri su isti, oni te samo navlače na lekove, farmaceutska mafija, nek izleče prvo sebe kad su tako pametni, treba skroz da ukineš sve lekove, da izdržiš tu krizu na suvo, da doživiš katarzu, da izađeš na sunce da malo džogiraš, da treniraš, da se družiš sa živim ljudima a ne ovim virtuelnim, batali taj jbni komp and get a life, nađi curu to je najbitnije, živi život punim plućima, zajebi to smaranje na gajbi, dobar si dečko šteta da se skroz sjebeš, razmišljaj pozitivno, kaži sebi JA TO MOGU, bori se jer život je večita borba, život je lep a ti ga propuštaš, mnogo si razmažen pa se prepuštaš tom užasu, vidi kako ja mogu bez lekova a imam 10 dijagnoza i 100 puta sam hospitalizovana, sve je u stavu, samo treba da prelomiš, da budeš hrabar, jer ti lekovi te samo sjebavaju, vidi kako si debeo, znojiš se od tih lekova, to što se tako ponašaš to ti je sve od tih lekova, prestani da se vraćaš u prošlost, koga zanima da čita šta si radio '96, treba živeti u sadašnjosti, zajebi bedake iz prošlosti, okreni se budućnosti, ako se stalno budeš vraćao na ta sranja nikad nećeš moći da nastaviš dalje, piši za promenu o nečem lepom, think positive, smršaj, nađi poso, kreći se međ ljudima, živi taj život ako ti ga je već bog podario, imaš 40 godina - kad ćeš ako ne sad, batali te priče o ludnicama, zatvorima, drogama, nasilju i svim negativnim tripovima, vidi kako je napolju lep dan, izađi iz kuće, idi u Košutnjak da šetaš, hrani se zdravo, to nisi ti, to iz tebe govore lekovi koje piješ, vrati se sebi, budi ono što jesi, budi jak, spoznaj sebe i sav taj užas će nestati...i tako u nedogled, ma ko da su botovi a ne ljudi, svi pričaju jednu te istu priču ko da su svo znanje ovog sveta popili, ko da su skroz produhovljene osobe (indijski sanjasi) koje su sve to prošle pa sad mogu da propovedaju svoje učenje svima drugima koji su još na materijalnom nivou u iluziji (maji) Kali Yuge.
Ma bre stani bre, slušaj me sad, slušaj amo. Pod jedan moj trip nije život, ja se ne ložim na život, moj trip je smrt, kraj, okončanje ovozemaljskog postojanja, a ne tamo nekakav život, žurke, ludila, uspesi, napredovanje, žena, deca, gajba, biznis, letovanja, roštiljanja, okupljanja, prijatelji, ma gomila prijatelja, krediti, izbori, odlazak u inostranstvo, povratak u rodnu grudu, penzija, unuci, kurci palci. Ja definitivno nisam iz te priče, mene ne zanima buka gradskog asfalta, ja u grad idem samo kad baš moram, znači provereno ne znam ni tog i tog, ni tu i tu, kao ni ta mesta gde se sada skupljate po gradu, nit me zanima da pratim muzičku scenu, nit da idem na koncerte, performanse, izložbe, instalacije, bioskope, pozorišta i sve druge akcije. Mene nećeš videti na protestima bilo kog tipa, ni na bilo kakvim bitnim događanjima, nema me ni na tribinama, ni na promocijama, ne pohađam stadione, ma bre ne idem uopšte do grada alooo, ja živim na Vidikovcu care, znaš li ti gde je to? Pa bre pola sata od grada busom, pa kolko lud čovek treba da bude da se tolko iscima samo da bi popio pivo ili kafu s bilo kim pa da je i bogotac, a sve to već imam ovde u radijusu od 500 metara oko moje zgrade?
Super je to što vi volite vaš grad u kom ste rođeni, al' mene ama baš ništa ne vezuje za tu arhitekturu i kaldrmu, ja se bre ne sećam ni kako izgledaju Terazije a ne tamo nekakve Savamale, ciganmale i pizdematerine. Drago mi je što ste tolko urbani al' dozvolite i meni da budem suburban jbga. Okanite me se sa tim savetima, a ako vam se ne sviđaju moji tekstovi, ako vas nerviraju, pa jbte ne čitajte ih, ima gomila drugog sranja da se čita na netu, jer danas svako nešto piše, a i treba da bude tako, nismo svi isti pobogu. I ako si već navalio da dođeš čak na Vidikovac prihvati jbnu činjenicu da ovde više nisi u gradu. Ne znam kako ovo da nazovem al' grad definitivno nije, jer grad je Vračar, Dorćol, Voždovac a ne Vidikovac sve vas nabijem na kurac. Dakle odjebi od mene, bac da fuc up, jer nit sam cool nit sam mnogo cool, nit sam dobar, nit sam loš, uglavnom sam ološ jer za druženje nisam...sa vama bar ne, a u gradu nikako, znači nisam deo ni te ni one tamo ekipe, niti bilo koga bitnog tu poznajem. Ljudi me al' uopšte ne zanimaju, barem ne takvi ljudi iz vašeg grada, žešće zajebanog stada. Nemojte mi se ni šlihtati niti me hvaliti, a posebno ne tapšati po ramenu, jer ja od toga nemam apsolutno ništa. Niti sam za to plaćen, nit preplaćen. Sve što pišem pišem isključivo zbog sebe, da napucam svoj ego, da izbacim te misli što se roje, kad nadrkam se iza monitora da svi se mene boje. Volim Vidžastan, Bitolu i Trampa, mrzim selo zvano Rampa. End of story. Die ende das ende.
"In November of 1957, serial killer Ed Gein was arrested for the murder of Bernice Worden. Her body was found decapitated and hanging like a gutted deer in Gein’s barn. When investigators searched the rest of Gein’s house they found furniture made from human skin and many more horrifying items which Gein created. For the first time in print, The Ed Gein File presents Gein’s full confession and other official case documents."
Includes: Ed Gein’s Full Confession, Gein’s Psychological Report, Autopsy Report of Bernice Worden, and Foreword by Stephen J. Giannangelo, Author of Real Life Monsters. Illustrations and artwork by Lou Rusconi, Roger Scholz, Sam Hane, Charles D. Moisant, and Nicolas Castelaux.
Nikolas Schreck live in Berlin at the Epicurean Escapism Festival on 28 May 2016 with percussionist Heathen Rae & keyboardist FTDrop. Filmed by Thorium Heavy Industries.
Mislite da ste Srbi, Bošnjaci, Hrvati, Crnogorci, Makedonci i Slovenci, jel' sam u pravu? Naravno da jesam, al' sad pogledajte ovaj video pa ponovo razmislite dal' ste baš 100% sigurno da ako bi ova DNK tehnika bila primenjena na vama npr. da Srbinu ne bi isplivalo i malo turske i malo hrvatske krvi, Bošnjaku malo srpske, turske i hrvatske, Hrvatu mnogo srpske a manje austrougarske i talijanske, Crnogorcu srpske, turske, hrvatske i malo žabarske, Makedoncu potaman bugarske, srpske i grčke, i Slovencu hrvatske, talijanske i austrougarske, a SVIMA zajedno puno slovenske krvi od Urala na istoku pa nazad na zapad gde god su u prošlosti živeli slovenski narodi, jer hteli to neki da priznaju ili ne, svi smo bi braćo južni Sloveni, da ne kažem sad Jugosloveni pa da se neki uvrede, hehe. :)
These are my persistent attempts to bring closer supposedly two completely different cultures, American and Serbian. This is a short lesson in language, where you will see how much we actually resemble each other by the use of words FUCK and FUCK YOU (JEBO TE in Serbian). So enjoy it...if ya can. Long live United States of America and my homeland Serbia, the two most satanized countries in the World! Hell yeah, yeah FUCK! Let the God FUCK YOUR MOTHER! :)
New mural from my neighborhood (Weedikovac) dedicated to young Serbian soldiers who died in 1999 in the battle with Islamic terrorists from Albania whose members later joined ISIS as the most extreme butchers. 1,500 Islamic fighters with the support of NATO aviation on 9 April 1999 attacked the watchtower "Kosara" on the border of Serbia with Albania, where they were welcomed by the figure of 1,200 18-year-old Serbian soldiers who held the mujaheddin forces over 3 months. In the end, thanks to the exclusive bombing by NATO pact, Serbian forces have lost a very important border stronghold after 3 months of constant fighting and therefore my homeland Serbia lost our holy south land of Kosovo. NATO then literally gave 1/3 part of our territory as a gift to the Islamic forces. 108 young Serbian boys were killed in that siege, and more than 500 Islamic fighters (KLA).
Donald Trump said that if he wins the US presidential elections, he will immediately return Kosovo to Serbia. Of course, I know that he lies, he is politician, but I'm glad that at least someone remembered this treacherous action by our allies from the West.
All glories to the young heroes who were the first to began defending Europe from new wave of Islamic extremism!