Director:
Eric Steel
Treci na mojoj "best of" listi : THE najsuroviji dokumentarac, onako bash da razdrma sve emocije, da vam nije dobro al uopshte posle gledanja ali ne u negativnom smislu jer u isto vreme izaziva i pozitivne i negativne emocije i to kad te preplavi samo cepaju fleshevi sa svih strana. Ja sam se osec'o nekako chudno spokojno pred sam kraj filma i dugo nakon gledanja. Znachi neponovljivo iskustvo kako jedan dokumentarac moze da utiche na psihu da te dovede do nekakvog dushevnog mira i pomirenja sa tom sudbinom koja je neumitna, jer smrt nas sve pre ili kasnije cheka, tako da ovaj dokumentarac moze dosta da pomogne npr. ljudima koji su imali nekada u zivotu suicidalne ideje ili pokushaje a npr. to ih i dalje kopka, znachi nisu raschistili sa tim, i dalje ih muchi ta misao. Kao neka vrsta psiho-terapije tako je na mene delovao ovaj film. Necu da komentarishem mnogo gledajte jbga, al' samo jedna napomena : probajte da posmatrate celu ovu prichu sa strane, znachi probajte da se "izdvojite", da posmatrate te "tuzne" priche bez predrasuda, osuda niti bilo chega, pokushajte da se distancirate na neki nachin jer jedino tako cete moci da sagledate kolko je jak ovaj dokumentarac, jer ako budete krenuli sa moralisanjem ode sve doqrca. Ovo ne pricham napamet, jer vec dosta ljudi koje znam sa svih strana iz svih slojeva drushtva, raznih uzrasta su pogledali ovaj dokumentarac ali u startu su imali taj neki stav tipa : a ovo je dokumentarac o samoubicama, to je olosh, i treba da crknu, nisu ni zasluzili da zive i slichno a bez razmishiljanja zashto bi se neka osoba odluchila na jedan takav definitivno najradikalniji rez tj. skok u sigurnu CMPT, tako da su zbog tog nekog prezira totalno omashili poentu i lepotu ovog jedinstvenog dokumenta ove vrste jer ja zaista ne bih tako olako osudjivao te ljude jer mi realno ne moz' da znamo shta je u njihovim glavama, a druga stvar, pa ne reaguje pobogu svako isto kad ga npr. najbanalniji primer cu dati, ostavi dugogodishnja devojka koju je mnogo voleo, neko se samo okrene i zaboravi i krene "u lov na novu", a nekog to bash poremeti i jednostavno ne moze dalje...isto vazi i za mnoge druge stvari u zivotu, sve zavisi od toga kakva je ta osoba ko lichnost, znachi dal' sve moz da iskulira ili je sklona padovima u duboke depresije posle tako nekih zivotnih neuspeha...il' shto bi reko moj cale : "Meni kad je loshe ja samo kazem sebi ma ko ga jebe i odma mi bolje, i teram dalje"...eh kad bi sve bilo tako jednostavno i kad bi svi bili takvi ko zna na shta bi svet lichio...eto samo toliko...znachi kome je do morala "po kanonima SPC" ili vec koje sekte/religije nek slobodno zaobidje ovaj film. Peace.
"The Bridge is a 2006 documentary film by Eric Steel that tells the stories of a handful of individuals who committed suicide at the Golden Gate Bridge in 2004. The film was inspired by an article entitled "Jumpers," which was written by Tad Friend and appeared in The New Yorker magazine in 2003. The documentary caused significant controversy when Eric Steel revealed that he had tricked the Golden Gate Bridge committee into allowing him to film the bridge for months and had captured 23 of 24 known suicides which took place during filming phase of the project. In his permit application to the Golden Gate National Recreation Area Steel said he intended "to capture the powerful, spectacular intersection of monument and nature that takes place every day at the Golden Gate Bridge". The movie was shot with multiple cameras pointed at a notorious suicide spot on the bridge during 2004. It captured 19 people as they took their final plunge, and then offers interviews with grieving families."
