Wednesday, January 30, 2013

Glas Božiji u narodu (2010)


Director:
Branko Radakovic

Runtime: 31 min

Ovaj dokumentarac je, da to već nije isfuran trip, trebao da se zove "Ovo je Srbija", jer ovo zaista i jeste prava ona Srbija kakvu je svi znamo. Radnja se odvija najvećim delom kod manastiru Svete Petke Izvorske nedaleko od Paraćina. Sniman je 8. avgusta 2009. upravo na dan Svete mučenice Paraskeve, kada se narod masovno okuplja oko manastira iz razno-raznih razloga, ali i na tačno 40 godina od početka Tate-LaBianca ubistava, ah, gle čuda?! Naravno da autor ovde nikako nije ciljao na Čarlija Mensona i njegovu bandu dilera, ali koincidencija je ipak malo too much, jer se ja tačno sećam i gde sam bio i šta radio tog dana. No na stranu to, dovoljno je reći da su najprodavanije knjige na ovom "vašarištu" bile dela Vladike Nikolaja Velimirovića, zatim Justina Popovića, i još nekog oca jbmligakoga, uglavnom neka faca iz te naci ekipe, i ako je nekim dokumentarcem konačno pojašnjeno realno hrišćanstvo u Srba i kako to u praksi zaista izgleda, to je onda ovaj film i ne bio ga valjalo propustiti, al' nikako! Dakle surovo sirovo, i samo jedna porukica: oj hrišćani, na kolena pred Srbe!

IMDB



"Ono što je zanimljivo za ovaj tridesetominutni dokumentarac je neobična sudbina koja ga je zadesila jer je, između ostalog, film izmontiran još početkom 2010. ali još uvek nigde do sada nije imao javnu projekciju, pa ipak, i pored toga na mnogobrojnim zatvorenim projekcijama stekao je još odavno kultni status kod jednog dela publike i to najviše zbog ironičnog crnog humora koji jednim delom nosi u sebi dok su ga pojedini ozbiljni poznavaoci filma procenili kao odlično ostvarenje, pošto pored ogromne doze ironije u sebi ima i jednu ozbiljnu i tešku poruku. U filmu se, između ostalih pojavljuje i jeromonah Nikolaj iz manastira Svete Petke Izvorske koji se nalazi u selu Izvor kod Paraćina, gde je velikim delom ovaj film i sniman."

Autor Branko Radaković povodom učešća na festivalu u Beogradu izjavio je:

"Dokumentarac 'Glas Božiji u narodu' snimljen je za jedan dan i to namerno 8. avgusta 2009. Dakle, baš na dan kada vernici slave praznik posvećen Prepodobnoj mučenici Paraskevi. Film dotiče i interesantnu činjenicu, a to je da je ova svetiteljka veoma poštovana u srpskom narodu i da i pored toga, praznik posvećen njoj nije označen crvenim slovom, te da ljudi i tada rade. Inače, film sam slao na nekoliko festivala do sada ali iz meni nepoznatih razloga ni na jednom nije prošao, a opet, sada kada je već gotovo zastareo za fetivale, prošao je na festival etnološkog filma, što je po meni apsurdno kao uostalom i mnoge stvari u ovoj zemlji jer ja sa ovim ostvarenjem kritikujem običaje naših ljudi koji ne mogu da se suzdrže ni 8. avgusta, a da ne naprave vašar pored manastira Sveta Petka i još pored toga, neki od uličnih prodavaca koje sam intervjuisao za film konstatuju kako je malo ljudi došlo 'ove godine', a po snimcima vidimo da je ogromna gužva. Naravno, povrh svega, sve deluje kao da su mnogi došli na vašar da se dobro provedu, što je samo još jedan dokaz da su većina Srba narod koji u svakom pogledu nema mere.

Ja nisam verovao da ovaj film može da prođe na festival koji u imenu nosi epitet etno jer po tome on dakle, promoviše etno u pozitivnom svetlu, te sam mislio da će ovaj dokumentarac biti diskvalifikovan upravo zbog same ironije koja je prisutna ali praćen nekim čudnim čulima dao sam film da vidim da li će proći jer se ovde dešavaju gotovo po pravilu apsurdne stvari, a to sam okusio na sopstvenoj koži mnogo puta, pa i ovaj put mi je potvrđeno to pravilo. Izgleda da to zapravo jeste jedan od naših običaja – i verski praznik i vašar u isto vreme i to pored manastira, gde se skupljaju ljudi, pa narod gleda odmah da zaradi. Ja nikoga ne želim da uvredim preko ovog filma - ni ljude koje sam snimao, ni manastir, ni festivale. Ja sam sa ovim dokumentarcem samo zabeležio istinu."

Monday, January 28, 2013

I biciklisti su ljudi (Bikers Are People Too) (2010)


Režija:
Miloš Tomić

Runtime: 8 min

"Dalibor Anđić was born in 1972. He grew up as a chld without parents. He is in Macedonia at the moment looking for sister he has not seen for 19 years. As a present he brings her bicycle made out of scrap."



Dalibora sam upoznao juče, i to "sasvim slučajno", u Indijskom Centru JayRam, i već u startu mi se iz nepoznatog razloga nakačio (lud se ludom raduje) sa nekom pričom kako je on beskućnik, kako nema ni prozore u tom podrumu gde spava a brate zaled'la brava, zatim kako ga je država sjebala još u startu, kada je kao dete bez oca i majke, dakle siroče, bio prinuđen da umesto u regularnu školu, ide u školu za mentalno retardirane. Ja reko OK, dečka život očigledno nije mazio, nema gore stvari nego ostati ko klinac bez majke, plus još kasnije postati i beskućnik. E sad, sve bi to bilo lepo da on od tad kad se predstavio znači nije stao dok ga nisam bukvalno oterao jer sam potpuno popizdeo. Dakle, čovek nije stao sa svojom tužnom pričom za koju donekle imam razmevanja, ali kad neko ponovi iste stvari i po više puta ne možeš a da se ne zamisliš ko tu koga jebe, da li uvek treba biti empatičan prema takvim osobama i ispoštovati ih do kraja po cenu bilo čega ili ih odjebati, iz fazona, brate dobro je, rek'o si šta si hteo, nisam došao u ovo zdanje da slušam tvoju teoriju o zaveri države protiv beskućnika no da popričam s čovekom s kojim sam naumio.

I taman mu ja kažem da mu je priča surova al' da ne potencira previše taj politički deo jer je nerealan, i on kao skonta, al' opet krene dalje al' ovaj put iznova, ispočetka. I tu skontam da nešto definitivno nije u redu i da nešto fali na toj slici. Ovaj jaran što je pokušavao da razgovara sa mnom sve vreme, samo me gledao u fazonu, pusti ga, on je takav, jebiga, šta da se radi. I ja ga tu konrektno pitam, si ti druže siguran da su oni tebe poslali u tu školu samo zato što si bio siroče, znači nije bilo nikakvih psihologa, psihijatara da utvrde činjenično stanje, mislim, malo mi je čudna postala priča kad sam skonto da će on tako nas sad do u nedogled da kara u mozak. I ovaj kao ma jok, ne, ne, JA SAM REALAN, i nastavlja sa svojim iznova. E sad, na nekim temama se moglo komunicirati s njim al' i to slabo jer on te nešto pita, ti mu odgovoriš, al' ko da nisi, glumi da te registruje al' i dalje gura ko sivonja isključivo svoje. Čak se do imecilnosti divio Palmi kako je eto on uspeo tako na lokalnom nivou da napravi pravi mali raj na zemlji od Jagodine, i ja tu već počinjem da pizdim jer prošlo već pola sata kako čovek usta ne zatvara, a još gore ništa sa strane ne prihvata ako se ne slaže sa njegovom teorijom. I tu konačno skontam da se radi o nekom malo težem poremećaju, i da ga nisu džaba slali tek tako u specijalnu školu. I tu mu kažem, brate tvoj pristup je skroz, ali skroz nerealan, ti živiš u svom svetu izazvanom nekim očiglednim poremećajem koji bi ja nazvao čak i jednom debinom dijagnozom koju sam čuo dan pre toga, koja se zove polu-autitizam, gde navodno čovek jeste autističan ali opet dovoljno sposoban da neizvaljeno fukncioniše "najnormalnije" u spoljašnjem svetu, dakle k'o NEŠTO IZMEĐU, što je naravno skroz nerealno i nepostojeće u praksi, ali neki balvan se eto, i toga dosetio, pa mi to nekako najbolje pristajalo u tom trenutku, ne bi li ga zaustavio u njegovom krstaškom pohodu.

Ništa nije vredelo, samo je rekao ALI JA PRIČAM REALNO, NE PRIČAM O NEBESKOJ SRBIJI i nastavio. E, tu se već oklizn'o bio, jer je pomeno da voli često da ode i u pravoslavnu crkvu, ja rek'o koju bre crkvu? On kao, pa pravoslavnu, u ove naše po gradu. Zgrožen, smesta ustajem i iz fazona kao ja zaista ne mogu da sedim sa čovekom koji pohodi objekte SPC i još se time i hvali pritom ko da je to nešto ultra-dojaja a ne najveći blam srpske zatucanost, najveća sramota za jednog Srbina. I kažem mu aj' sad beži da ne bi došlo do icidenta, ipak nije ni mesto ni prilika. I on gleda, nije baš siguran dal' se zezam ili ja to ozbiljno, i kreće se smeje nervozno, ja mu rek'o poštujem te brate, ispoštuj i ti mene pa mojne više u mom prusutvu o SPC i sličnim kriminalnim organizacijama, jer sam jako religijski osetljiv i netolerantan. I kontam sad će konačno da ode, al' eto kurca, kako sam ja seo tako je i on seo i naravno nastavio sve po starom, ali sad sa mnogo većim žarom, i pitam ovog mog jarana, iz zajebancije, jer su vam svi ovde ovakvi, i ovaj mi kaže ma ima raznih frikova, ali sa ovim sam samo jednom popričao na drugarskom nivou i od tad me ne pušta, ko pit bul se zakačio. Samo ortak valjda vremenom naučio da ga baci na ignore, tako da kad priča sa nekim a ovaj ga i po 10 puta u 5 minuta cima uporno po imenu da nešto "dojaja važno" pita, ortak ga kulira, pusti ga čak i da priča al' on nastavi sa svojim poslom, dakle totalni ignore, ko da nije tu, jer jedino se tako može i biti u njegovom društvu. Ja rek'o auuu jebote, ja još ne znam za tu foru, i ne mogu se pravim da sam OK, reko daj ja sve da mu kažem lepo iskreno pa valjda će skonta. I kažem mu alooo, rođače, svaka tebi čast što ti kidaš život za gušu, što se ne daš da se nikada ne predaš, ali ja ovde nisam došao da sat i po vremena slušam isljučivo tebe sa tim patetikama, nego da se vidim sa jaranom, da sa njim razgovaram. I ovaj kao, da, da, ali ja pričam SKROZ REALNO, i tu sam valjda at last čak i ja shvatio da sa ovakvim pojavama al' nema šale, da on tebe gistro zaista sasluša kad mu nešto kažeš ali da to ne jebe ni 2,8 posto. Iz fazona, da, da, lepo je to što ti pričaš ali ček da ti ja završim prvo ovu moju borbu protiv države i njene zavere proti beskućnika.

I taman je nešto pričao, jako bitno naravno, i ja kažem ovom mom drugaru, i to naglas da i ovaj čuje, jebotebog pa ovaj uopšte ne shvata šta mu mi govorimo, dakle ne zarezuje nas, ko da smo mu mi tu neki random botovi koji služe isključivo da ga saslušaju, pa kolko traje da traje. I uveren sam, da ga tu nisam prekinuo, smarao bi sve do kraja, i do smrti ako treba, bez ikakvih problema, najopuštenije. I kažem mu, aj' sad brate leba ti stvarno idi, došao sam da pričam sa ovim čovekom, a ti već skoro čuku držiš monolog, nije fer ako ne prema meni a onda prema tom dečku koga navodno ceniš i znate se od ranije. I on tu falakurcu konačno ode, ja rek'o aupičkumaterinu, zaista je vazda bilo takvih faca po ovakvim mestima al' ovaj je zaista neuništiv, znači definitivni pobednik nesalomivosti. I tek tad saznam da o liku postoji čak i neki dokumenatarac, pod nazivom I BICIKLISTI SU LJUDI, te vam ga evo na. Dobar je dok. jedino što nema ovaj drugi deo priče o kome sam pisao, no i ovo je zanimljivo, najverovatnije zato što je kratko i što ne mora uživo da ga slušaš. Dakle samo iskreno sa ovakvim osobama i sve OK, a ne iz kurtoazije da slušaš tako nekog nadahnutog, jer mnogi to trpe, valjda im neprijatno da kažu u lice. Iz fazona, kao jadan dečko, pa još bolestan pritom, treba imati strpljenja za takve, i mislim OK, ali ko da smo mi svi ostali pa zdravi u pičkumaterinu, zar ne?

Friday, January 25, 2013

Labirola


"LABIROLA je lutka napravljena da na samrti zarobi pokojnikovu dusu protiv njegove volje. Ovo je obicno cin osvete prema osobi cija se dusa zarobljava, jer se pritom lisava pokoja, odnosno mogucnosti prelaska na onaj svet. Dusa ostaje zarobljena u lutki sve dok ista ostaje cela, tojest dok ne izgubi nijedan svoj deo. Ukoliko lutka ima oci i usi, pokojnik moze da vidi i cuje sve u blizini. Nekada su zivotinjskog ili grotesknog oblika iako se, koliko je poznato, koriste za zarobljavanje iskljucivo ljudskih dusha.

Izgleda da ne postoji striktan metod u pravljenju lutke, ono sto je bitno je da je u lutku vidljivo ugradjen predmet od znacaja pokojniku, jer taj poznati predmet predstavlja mamac za dushu. Takodje ne postoji ustaljena praksa sta se potom radi sa lutkom. Najcesce se zakopavaju da bi se zastitile od unistenja, a cesto su zabelezeni i slucajevi gde se lutke postavljaju tako da mogu da vide svoj odraz u ogledalu. Tacno znacenje ovoga nije jasno, ali je verovanje da ovo predstavlja mucenje za dusu.

Ovakva kradja dusha je bila posebno popularna u Latinskoj Americi tokom proslog veka, mada postoje tragovi slicne prakse sirom sveta. Neretko su po smrti starih zena u njihovim kucama pronalazeni veliki brojevi lutaka za koje se smatra da su zapravo labirole. Ono sto je interesantno iz danasnje perspektive je da mnoge lutke koje ovako nadzive svoje gospodare zavrse u antikvarnicama ili prodavnicama suvenira. Uglavnom se mogu prepoznati po predmetu koji je pripadao pokojniku. Pogledajte po lokalnim svastarama i buvljacima, iznenadicete se. Ako sumnjate da vec posedujete labirolu, preporucuje se da sa nje uklonite komad ili je rastavite i ponovo sastavite, jer ce ovo osloboditi dushu."


"LABIROLA is a doll, made to trap a man's soul when they are on their
deathbed. This is usually an act of revenge; the soul cannot rest,
because it is denied passage into the other world. The soul stays
trapped as long as the doll remains whole. If the doll has eyes and
ears, the deceased can see and hear through the doll. Sometimes
labirolas are animal-shaped or grotesque, although it is understood
they are used exclusively to trap human souls.
There doesn't seem to be a standard method of construction; what is
important is that an item of significance to the deceased is visibly
built in to the doll, in order to lure the soul.
What happens next also varies. Usually the dolls are buried to prevent
damage, but there have also been records of dolls being positioned in
front of a mirror. The exact meaning is unclear, but it is believed
that this tortures the soul.

Such soul-snatching was particularly popular in Latin America during
the last century, although there are traces of similar practices
around the world. Often, upon the death of an old womain, large
numbers of dolls were found in their homes, believed to be labirolas.
Interestingly, in the modern world, many dolls that outlive their
owners end up in antique or souvenir shops. They can usually be
identified by the item that used to belong to the deceased. If you
look around your local shops and markets, you may be surprised. If you
suspect that you might already own a labirola, it is recommended that
you remove a piece of it, or disassemble and then reassemble it, as
this will set the soul free."


Voodoo art by Yoka. 
For more information visit her awesome blog!










Tuesday, January 22, 2013

Preview: Abraxas 365 prezentacija u BookBar @ Sremska Mitrovica - 17.01.2013.


Preview promocije u Sremskoj Mitrovici 17. januara, dakle samo preview, znači verujte mi, ništa videli niste još, OK? Također i zvanični početak snimanja dokumentarca 
"SOCIOPATA: JA, BOJAN PANDŽA"!

Kamera & Režija: Petar Petrović aka John Smith


Serial Killer Culture (2013) - Fundraising Campaign



WHY A FILM ON SERIAL KILLER CULTURE?

"Greetings, I am filmmaker John Borowski. Over the last 5 years of filming my third film, Carl Panzram: The Spirit of Hatred and Vengeance, I began filming footage for this documentary, Serial Killer Culture. See the offical site at: http://www.serialkillerculture.com I wanted to connect the dots of all the people who I had read about or came in contact with while studying serial killers and their impact on pop culture, including artists who are inspired to create art based on serial killers.

The intention is to shed light on why artists, collectors and the public are fascinated by serial killers, murder, crime, and death. The film also highlights the historical importance of archiving true crime artifacts and literature so that future generations may learn about true crime history."


FUNDING AND PERKS

"Many people have contacted me from around the world to let me know they can't wait for the release of this film. The sooner this fundraiser campaign goal is met, the sooner the film will be completed. I need $2,500 to complete this film.

The funds will be utilized to complete the documentary by filming the following interviews: Merle Allin (collector and band member of the Murder Junkies), Hart Fisher (created of the Dahmer comic book), The Museum of Death, National Museum of Crime and Punishment, Carl Crew, Writer and Actor of The Secret Life of Jeffrey Dahmer, and Rick Staton (Collector).

In return, you receive some very cool perks including DVD's, screening passes, credit as a contributor, and even an opportunity to appear in the film YOURSELF!"




Monday, January 21, 2013

Šta se dogodilo sa Muzejom savremene umetnosti?


Kamera & Režija:
Marko Krunić

Runtime: 11 min

"Povodom neizložbe 'Šta se dogodilo sa Muzejom savremene umetnosti?' koja je održana u junu mesecu 2012. godine, na poziv MSU i jednog od kustosa izložbe Une Popović, organizovan je i snimljen dokument o izložbi kao i kontekstu i posledicama zatvorenog Muzeja već godinama. Jula 2012. navršava se pet godina od kada je zgrada Muzeja savremene umetnosti zatvorena za javnost zbog radova na rekonstrukciji, adaptaciji i dogradnji, koji sve do danas nisu okončani. Predviđeni rok od godinu dana odavno je probijen, završena je samo prva faza (krov, podrumske prostorije, energetski blok), a naznaka kada će biti obezbeđena sredstva za nastavak radova u drugoj fazi (fasada, enterijer) i objekat priveden nameni, već duže vremena nema. Zgrada MSU - jedan od najreprezentativnijih namenski građenih muzejskih objekata u Srbiji, koji je 1987. proglašen i za kulturno dobro - nalazi se u nefunkcionalnom stanju napuštenog gradilišta i izložena je propadanju. Zaustav obnove zdanja na Ušću doveo je prestanka funkcionisanja Muzeja kao mestom specifikovanog doma umetnosti i njegovog nestanka sa kulturne mape Beograda i Srbije, a pitanje 'šta se dogodilo sa Muzejom savremene umetnosti?', koje se u javnosti periodično postavlja, ostaje da lebdi u vazduhu bez konkretnog odgovora."

Montaža slike i zvuka: Vanja Kovačević
Postprodukcija zvuka: Matija Sokić
Snimatelj zvuka: Vladimir Živković
Producent: Miloš Jaćimović
Autor koncepcije: Dejan Sretenović
Kustosi: Andrej Dolinka, Una Popović i Dejan Sretenović
Umetnici: Radoš Antonijević / Fabian Bechtle / Lazar Bodroža / Dušica Dražić / Ministarstvo prostora (Marko Aksentijević • Ivan Branisavljević • Iva Čukić • Radomir Lazović • Dobrica Veselinović) / Siniša Ilić / Irena Kelečević / Karsten Konrad / Monika Lang / Jovan Mikonjić / Milorad Mladenović / Ivan Petrović / Darinka Pop-Mitić /Mirjana Boba Stojadinović / Saša Tkačenko / Nenad Trifunović / Stefan Unković


Sunday, January 20, 2013

Varietease (1954)


Director:
Irving Klaw

Runtime: 71 min

"The legendary pinup queen Bettie Page stars in a marvelous burlesque show, alongside '50s icons Lili St.Cryr, Bobby Shields, Chris Le Chris Lynn and many others."

IMDB





DOWNLOAD :
http://depositfiles.com/files/8s351httt

Saturday, January 19, 2013

Jebaće vas Miša Tumbas!


Mene ćale početkom 80-ih redovno vodio na Istok, imo neku sezonsku il' kako se to tad zvalo, i naravno uvek bio diskretno janpi, a tamo bio ponekad i Miša Tumbas, i to je znači bilo plakanje, al' ne tolko zbog Miše, jer Miša je tu na Ceraku živeo, znali smo ga, nego zbog mog ćaleta (original Grobar 1969-1972) koji se toliko oduševljavao Mišom da je celu tekmu provodio s njim ložeći ga na najsurovije povike ikada čute na stadionu JNA. A pošto je ćale znao lično i Živkovića i Mancea ko klince iz kraja, a i par ljudi iz tog jbmliga stručnog štaba, to su bile prozivke upućene upravo njima, gde oni bukvalno nisu mogli da igraju od raspadanja kolko ih je Miša ubijao u pojam. Legenda!




Tuesday, January 15, 2013

17.01. ABRAXAS 365 promocija u Sremskoj Mitrovici


17. januara, u kafe-knjižari Bookbar, u Sremskoj Mitrovici (Zanatlijska 3), održaće se promocija knjige "Abraksasov vodič niz dokumentarni film", istaknutog člana SANU, pisca ozloglašenog memoranduma, Bojana Pandže. Pored promocije biće održano i kratko ali vrlo zanimljivo predavanje na temu "SOCIOPATA: JA, BOJAN PANDŽA". Prostor nije preterano veliki stoga po'itajte da zauzmete najbolja mesta jer kontraverzna organizacija ABRAXAS 365 će u četvrtak biti u Mitrovici a već u petak s one strane duge, te ćete je teško još jedared zabosti, al' baš, baš heavy teško. RISE!


Child Abuse: Gender and Society (PDF)


"Traditionally child sexual abuse has been perceived as a male crime, however, recent research suggests that a significant minority of offenders are female. While recognizing the importance of male perpetrators, this groundbreaking book places the behavior of these offending women into social context, challenging conventional perceptions of female offenders, femininity, and mothering. Including case studies and responses from professionals in the field, this key text highlights the problems inherent in protecting children and identifies ways in which we can develop a clearer understanding of the social processes involved through an analysis of the denial and minimisation used by female perpetrators. It offers a critical understanding of the notions of harm, the rights of the child, and professional practice while defining some of the limitations and possibilities of a feminist analysis of child sexual abuse by women."

DOWNLOAD :
http://www.sendspace.com/file/gcc3dn

Friday, January 11, 2013

Just another girl, beautiful...


Wednesday, January 9, 2013

West of Memphis (2012)


Director:
Amy Berg

Runtime: 147 min

Nema šta više da vam pričam o WM3, ko još nije čuo za ovo, sad je odlična prilika. Znači, WM3 slučaj sagledan iz skroz drugačije perspektive nego u Paradise Lost serijalu. Dakle, must, must, must, must see, jer je genijalno, i drži pažnju bez problema preko dva sata. Novi detalji, nova ludila, znači nije mi dobro, al' uopšte. Inače, autorka je radila i dojajan dokumentarac "Deliver us from evil", so check it out, yeah!


"West of Memphis is an examination of a failure of justice in Arkansas. The documentary tells the hitherto unknown story behind an extraordinary and desperate fight to bring the truth to light. Told and made by those who lived it, the filmmakers' unprecedented access to the inner workings of the defense, allows the film to show the investigation, research and appeals process in a way that has never been seen before; revealing shocking and disturbing new information about a case that still haunts the American South."

IMDB








Serbian anti-Christmas in USA?


Sunday, January 6, 2013

Sex in a Cold Climate (1998)


Runtime: 50 min

IMDB

"Interlocking interviews of 4 women interred in various Magdalene asylums and/or orphanages because of out-of-wedlock pregancies, being sexually assaulted, or just being "too pretty" (believe it or not)."


"This is the documentary that inspired the film: The Magdalene Sisters. It is an expose of the cruelty and abuse suffered by the inmates of Ireland's Magdalene laundries where woman who were thought to be 'fallen' were made to work 12 hours a day, six days a week, for no pay. Four former inmates, overdubbing quaint old footage of Ireland, narrate the film. This juxtaposition shows us how such injustice could go on: to the outside world these institutions seemed good, even idyllic, places to put these young girls."







DOWNLOAD :
http://depositfiles.com/files/n01zvul2v

Friday, January 4, 2013

A Sniper in the Tower: The Charles Whitman Murders (PDF)


"On August 1, 1966, Charles Joseph Whitman ascended the University of Texas Tower and committed what was then the largest simultaneous mass murder in American history. He gunned down forty-five people inside and around the Tower before he was killed by two Austin police officers. During the previous evening he had killed his wife and mother, bringing the total to sixteen people dead and at least thirty-one wounded. The murders spawned debates over issues which still plague America today: domestic violence, child abuse, drug abuse, military indoctrination, gun control, the insanity defense, and the delicate balance between civil liberties and public safety."

DOWNLOAD :
http://www.sendspace.com/file/jwego8

Thursday, January 3, 2013

ABRAXAS 365 majice u prodaji!


Dakle, to vam je to, u svim veličinama, a ima i ženskih modela. Iste majice by Okultne Majice (Zrenjanin) i ja šetam, a i DISCORD su budžili svoje, znači valjaju dojaja, a i cena je bukvalno sitnica, čisto se pokriju troškovi i to, dakle 800 dinara. E sad, jedino ne znam dal' imate ta jaja i jajnike da nešto ovako odenete? Ma opušteno, znači gađaj ovaj link u inbox za narudžbinu i full sve...

ABRAXAS 365 OFFICIAL ANNOUNCEMENT!


ABRAXAS 365 OFFICIAL, FINALLY:

Filming of feature length documentary with a working title "Sociopath: I, Abraxas Pandza" begins in late January in Belgrade, Serbia, Never EU. Stories on Nikolas and Zeena Schreck, Tomaz Hostnik, ATWA, Carl Panzram, Joe Coleman, John Borowski, Branko Copic, Lynette "Squeaky" Fromme, Werner Herzog, Kenneth Anger, Divine Waters, Les Blank, Svetislav Basara, Vlado Dapcevic, Left Hand Path, occult world, serial killers, paraphilias etc.etc. So, stay tuned or you'll get stunned.

I zvanično, konačno. Znači, snimanje feature length dokumentarnog filma pod radnim nazivom "SOCIOPATA: JA, ABRAXAS PANDŽA", počinje krajem januara il' u Sremskoj Mitrovici il' kod brata Džonija aka Nikole Kuzmića i Milana Tarota u klubu. Naravno, biće tu ko i uvek svega i svačega (pa čak i Avokado ekipe hehe), tako da uzimamo Oskar al' popularnosti iz keca u dvojku!

Režija Petar Petrović aka John Smith

INTERVIEW WITH NIKOLAS SCHRECK ON ''THE MANSON FILE: MYTH & REALITY OF AN OUTLAW SHAMAN''


HEAR THE TRUTH ABOUT CHARLES MANSON & THE TATE-LA BIANCA MURDERS IN THE TLB RADIO INTERVIEW WITH NIKOLAS SCHRECK ON "THE MANSON FILE: MYTH & REALITY OF AN OUTLAW SHAMAN"


In a rare 3-hour live interview, NIKOLAS SCHRECK joined the Tate-LaBianca Radio Program on November 25, 2012 and talked about his recent book "The Manson File: Myth And Reality Of An Outlaw Shaman" and the 25 years of TLB and Manson research that went into it. Due to the unprecedented volume of listeners for this broadcast, many were unable to connect to the stream. Now TLB Radio has posted the entire 3-hour interview with Nikolas on its official web site:


Book available by PayPal at www.nikolasschreck.eu

Wednesday, January 2, 2013

Betty Page: Bondage Queen (1998)


Director:
Irving Klaw

Runtime: 113 min

"Cult Epics presents the complete volumes of the bondage, fetish and catfight films on DVD featuring Bettie Page and other glamour girls.Bettie Page (in her films credited as Betty Page) famous for her pin up modeling also appeared in bondage photos and short films. These unique classics are the first film sources of today’s fetish and SM scene and appear nowadays surreal, tender and joyful."



DOWNLOAD :
http://depositfiles.com/files/glgpjgis1

Tuesday, January 1, 2013

Sinovljeva novogodišnja poslanica balkanskoj nejači


Što ne bi reko Đus, prestanite sa ubijanjem, počnite sa studiranjem, dakle znam ja da će sad da krene ova post-novogodišnja depresija jer smo se ko i svake godine dojaja smorili, očekivali svašta a dobili kurac. Ali to je tako bukvalno svaki put, tako da bi pojedinci, ponavljam, ne svi, samo pojedinci, trebali da se pripaze ovih dana, da ne bi bezveze ponovo upali u podlu zamku depresije, jer depresija vam je ko kurva ona najzajebanija, ima te izvara samo tako, ima ti govori sve što si zapravo sam projektovo, tipa jadan sam, nemam curu, nemam para, nemam perspektive, a ona ti bukvalno odgovara na to, jesi jadan, zaista nemaš para, jebo perspektivu, ajd' se ti lagano ubi, šta te košta? I tako bukvalno za svaku negativnu misao koja vam se javi ovih trusnih dana depresija vam je samo potvrđuje, a ako ste labilnija ličnost, može vrlo lako i da vas nagovori na to zlo, ko sad kad bi sedeli sa nekim u sobi zatvoreni 24 časa i ovaj vam uporno pričao kako ste loši, kako je bolje da vas nema itd. E, isto radi depresija, ona podstiče i produbljuje vaš bedak.

A posebno nemo' neko da je probo da se samoubiva Litijumom, jer pustite vi pesmice Kurta Kobejna, ma kolko popio tih kapsula to su ti muke Isusove, ma šta Isusove, Dapčevićeve muke na Golom. A zipa samo kolko treba popiti te soli ne bi li čuka stala il' koji već organ, ja sam se znači frapiro : "The LD50 dose is 525 mg for every kilogram of your body weight", što u prevodu znači da ja ako imam npr. 100 kila mora popijem 52.500 mg - što na srpskom znači 300 mg po kapsuli jednako 175 komada?! Alooo rođače, pa bolje kašikom da ga hasam, a ne da gutam tolke kapsule, pa pre ću overim od te plastike nego od ove soli. Inače, ni tih 525 mg po kilogramu nisu sigurica, jer ovo "LD50 dose" zapravo znači letalna doza sa šansama 50/50, Znači ladno popiješ 50 grama čiste soli, i preživiš, ali sa kakvim posledicama - ja to ne smem ni da zamislim, uostalom, probajte da popijete ma samo 10 grama ove kuhnjske soli pa da vidite o kakvom se otrovu radi...nedobog nikom. Dakle, NO, NO, NO! A evo za kraj i da čujete šta kaže naš mesija, Joe Coleman, na sve ovo, dakle obrati pažnju:


Related Posts with Thumbnails