Saturday, November 27, 2010

Raspakivanje: Svetislav Basara (2010)


Najveći živi srpski pisac, ali i najveći car sa ovih prostora, jer taj zaista ne jebe al' bukvalno nikoga, a o živoj sili da ne pričamo. Kontraverze vezane za njegov lik i delo su samo još jedan dokaz da je kraljina kakve nema u Srbadiji, i da je imao hrabrosti da promeni mišljenje ukoliko je skontavao da nije u pravu, a ne da se drži ko pijan plota bilo čega u životu samo da bi ostao dosledan sebi & shit, mislim, zajebi me sa doslednošću, jer "čovek se uči dok je živ gospođice Dobrila", objasnio nam je pokojnio Taško Načić još 1984. godine u filmu Davitelj Protiv Davitelja.


Književnik, suštinski panker, i jedini monarhista koga ja cenim, ali i jedini monarhista koji se gnuša nacionalizma i jebe mamu svim tim seljačinama iz "Guče", a njegovi spontani performansi po kafanama i drugim kulturno-okultnim mestima su već poodavno ušli u legendu, što reče jedan sagovornik iz ovog dokumentarca, Basara kao da živi svoje romane i sve te suludo bizarne likove, dakle moj čovek, my nigga, fanatik, ludak, uostalom ne bi njegovu sliku tek tako ko ikonu drž'o na blogu, a ako uopšte još ima tak'e face koja nije čitala ništa njegovo, nek proba sa Looney tunes, jer to je možda najbolji rolerkouster tog bahatog divljanja i ludila imaginacije, ali oprez, jer od toga zaista mož' se odlepi, uostalom pogledajte mene. Dakle, Branko Ćopić na nebu, Basara na zemlji, ako me kapirate šta 'oću da rečem. Bog bre, bog, Basara BOG, ali i Sotona bogme, i Sotona, o da ! Uostalom pogledajte ovaj TV dokumentarac i Overite se sami, dakle, OVER.


100 MB - FLV fajl, jebiga, nisam uspeo da ga konvertujem u MKV, ali opušteno šljaka u GOM plejeru. Znači, obavezno štivo za sve fanatike koji kol'ko tol'ko prate ovaj blog.

I Saw the Devil (2010)

Director:
Ji-woon Kim

Konačno jedan dobar igrani film u ovoj godini, Koreja opet kida. Od režisera A Tale of Two Sisters (2003), A Bittersweet Life (2005), i The Good, the Bad, the Weird (2008), najrealnija scena bodenja ikada snimljena, genijalno, rivju čitaj ovde. (144 min)


"Kyung-chul is a dangerous psychopath who kills for pleasure. He has committed infernal serial murders in diabolic ways that one cannot even imagine and his victims range from young women to even children. The police have chased him for a long time, but were unable to catch him. One day, Joo-yeon, daughter of a retired police chief becomes his prey and is found dead in a horrific state. Her fiance Dae-hoon, a top secret agent, decides to track down the murderer himself. He promises himself that he will do everything in his power to take bloody vengeance against the killer, even if it means that he must become a monster himself to get this monstrous and inhumane killer."




Download with english hardsub :
http://www.megaupload.com/?d=HTDUV6FW
http://www.megaupload.com/?d=JQL1N76R

Pass : deafsnake

Friday, November 26, 2010

GG Allin - Live In New Jersey - 28.8.1991


Download :
http://www.megaupload.com/?d=JJL5GANK

Thursday, November 25, 2010

The Wild and Wonderful Whites of West Virginia (2009)

Director:
Julien Nitzberg

Jesco's back, Jesco's back on the map!!! Najnoviji dokumentarac u kojem se pojavljuje legenda američkog juga, svima omiljeni Jesco White. Posle dva genijalno suluda dokumentarca, Dancing Outlaw (1991) i Jesco Goes to Hollywood (1999), i biografskog igranog filma White Lightnin'(2009), evo konačno jednog full-lenght dokumentarca koji će oduševiti sve nezrele uzraste, i koji u startu ulazi na "abraxas best of" listu. Iako Jesco u ovom genijalnom radu ima zavidnu minutažu, ovo zapravo nije dokumentarac o njemu, nego o njegovoj zaista pregolemoj familiji, porodici White, od njegove majke Bertie Mae White kao najstarije, i ujedno glave porodice, dakle matrijarhat verovali ili ne, pa do gomile unučića, jer ona je izrodila ali i usvojila baš oho-ho podosta dece. Ovo je priča o svima njima, gde su ih pratili godinu dana, i bukvalno niko nije izostavljen, pa čak ni oni koji su po zatvorima.


Osim Bertie koja ima 85 godina, svi ostali se gudraju ovim ili onim drogama, ali uglavnom je tu u pitanju speed kao drug of choice siromašnog američkog juga, ali naravno da ima i vutre i ko zna još čega. Uglavnom, najjači rad, kad se jedna od ćerki porodila i snimaju je u bolnici sa bebom i ostavlja bebu i ladno izvlači lajnove, znači VR', i jedino ona baš mala deca su strejt. Normalno, Jesco je uvek prvi i prednjači u porocima, jer iz prethodnih dokumentaraca pa i onog igranog filma smo saznali da je ko klinac godinama duvao benzin, ali bez zajebancije, ja sam mislio da je to samo mit, dok nisam izvalio ovu priču, tako da navodno ima neko teško oštećenje mozga pa je i ležao po psihijatrijama, i kao jedino gudra može da ga smiri, inače poludi, sve polupa i tako redom. Da ne davim mnogo, najjača scena, Jesco se tetovira i ladno pored svog miljenika Elvisa tetovira i Mensona, dakle tačno sam znao sam da je Jesco moj crnja, i da američki jug prepoznaje prave vrednosti, znači vaistinu prajsles momenat, srce mi je i zaigralo i prolajalo.


I dokumentarac skroz, ali skroz opravdava svoj naslov, jer to uistinu jeste divlja i prelepa priča o porodici White, i možda nekom deluje da su ovi ljudi skroz ludi, ali takav je ceo taj ruralni jug, tako da zaista nemam odgovor zašto je to tako, mada imam jednu kao gistro teoriju. Naime, svi znamo za onu priču o četnicima i partizanima, da su po Srbiji za vreme 2. svetskog rata neka sela i celi krajevi bili partizanski a neki četnički, tako da kad su na kraju partizani izašli kao pobednici, nova komunistička vlast je četničke krajeve totalno zapostavila, i većina para namenjenih za razvoj i obnovu zemlje je išla u časne, patrizanske krajeve, a ovi drugi nisu dobivali skoro pa ništa. Naravno, ja ovo nikad ne bih pričao napamet da se nisam i sam u to lično uverio, naime tamo početkom 70-ih godina, moj deda je rešio da kupi jedan omanji plac da bi sagradio vikendicu, tj. zapravo brvnaru sa Zlatibora koju je nasledio, pa ju je samo rasklopio, preneo vamo i ponovo sastavio. Zbog standardnog nemanja para odlučio se da kupi neki jeftiniji plac, a takvi su logično mogli da se nađu samo u slabije razvijenim delovima Srbije, i naravno da je tu prednjačila Mionica sa okolinom, kao poznato četničko uporište, a u taj kraj spada i Banja Vrujci i okolna sela, tako da je uspeo par kilometara od Banje da kupi plac i da sklopi tu brvnaru koju i dan danas koristimo jer je dojaja.


E sad, neki od vas će na pomen Banje Vrujci pomisliti da je to ona fensi Banja gde se pravi čuvena Voda-Voda, gde su luksuzni bazeni, hoteli, leti ludnica, najjače kupalište u tom kraju Srbije pa i šire, ali verujte mi, nije oduvek bilo tako, to je ranije bila prava ona realna vukojebina, 80-ih bre nije bilo ni puteva, a o mostovima da ne govorimo, tako da kad smo dolazili porodično kolima morali smo kroz prilično duboku vodu da gazimo, a ako nedajbože padne kiša, pa nema šanse da stigneš kolima dalje od centra Banje, em što nivo vode poraste, em što seljaci traktorima razvale one "drumove", i naprave realnu kaljugu, pa kola proklizavaju i na kraju se zaglave u blatu, ili što reče Rumenka u Radovanu "Blato do kolena, seljaci se bodu noževima", mada ovde zaista nije bilo takvih incidenata, vaistinu pitom neki narod iz tog kraja, i za svih ovih 30-ak godina kol'ko pohodim Banju Vrujci, nisam čuo ni za jedan incident te vrste, dakle raj na zemlji, ali da je taj kraj bio ruralna divljina nekada, bio je i te kako. I tek pre 10-ak godina su krenuli sa "obnovom", sagradili puteve, mostove, i sve što ide uz to, tako da je to danas pravo ludilo leti, ne možeš da poveruješ kolko sveta se tu sjati iz svih krajeva Srbije pa i šire, to bre ne mož' da prođeš kol'ka je gužva, tako da više i ne idem na te bazene, samo blejim u selu, održavam duševni mir i tako taj rad, čitam and shit.


Ali što imaju vodu to nijedna Banja u Srbiji takvu nema, pa ne bi džabe Vlade Divac tu otvarao pogon i rasipao novce, mada ta njegova voda je sa drugog izvora, i iako su jako blizu jedan drugom, nije ista, ova originalna old school je mnogo jača, pa evo moja baba koja je bolesna od srca i još trista čuda od svoje 20 i neke godine, ona ceo život pije samo tu vodu, ima 80 godina a realno joj ne bi dali ma ni 70 kako dobro izgleda, a imala iljadu operacija svega i svačega, tako da vam najtoplije preporučujem tu vodu, dobra je najviše za pritisak, tu najbolniju tačku velike većine Srba, ali i za oči, ma bre za sve bre, jer moja baba vam je živi dokaz. Inače, to vam je odma' tu kod Ljiga, skrenete sa Ibarske magistrale par kilometara i tu ste, neverovatan predeo, realan raj na zemlji kad vidiš ona brda i proplanke, potočiće, ovčice što pasu, krave, samo još ljudi da nema i odma' bi se tamo preselio, i samo zamišljam kako je tu bilo npr. 60-ih godina prošlog veka, milina, i iskreno, mnogo mi je bilo gotivnije kad nije bilo puteva i gužve, al' šta da radiš, nagrnuo svet sa sviju strana. A ja i inače obožavam te brdovito-planinske krajeve, i mislim da bi realno već poodavno izvršio samoubistvo kad bi živeo npr. negde u Vojvodini, jer ipak su to geni, svi moji preci su živeli po brdima i planinama, ovi ćaletovi pod Kozarom u Bosanskoj Krajini, a mamini na Zlatiboru i kod Višegrada, tako da mi je to provereno usađeno u podsvest, i tu onda nema boga.


Dakle, gde sam stao, znači četnički krajevi su bili totalno ruralni i nerazvijeni, i iskreno Banja pomalo i liči na krajolik Zapadne Virdžinije, a ako znamo da je JUG, isto kao i četnici, izgubio u američkom građanskom ratu, onda dolazimo do zaključka da nije nimalo čudno da kada gledaš filmove snimljene u tim krajevima (obavezno pogledati igrani film Winter's Bone (2010)), da izvališ da je to pravi onaj white trash, da se tu sve raspada, ma bre haos, a gde je haos tu je i incest, tako da ja kontam da je samo incest mogao da izrodi ovakvu plejadu zanimljivih likova ko iz Crumbovih stripova, i lepih i ružnih u isto vreme, i agresivnih i nežnih, i tako dalje, mada naravno nisam siguran da je baš to u pitanju, ali moje je da nagađam, jebiga, imam blog pa mi se može, pišem šta god 'oću a neko to i čita, ma milina jedna, eh da je bilo tih blogova 90-ih ko zna šta bi sa mnom bilo, verovatno bih bio mrtav. Dakle, obavezno overite ovaj magistarski, jer ko ne bude pogledao pa jebaću mu majku majčinu, kad mora tako da se izrazim, ne šalim se, jer ovo je tol'ko jako da sam bio prinuđen da nabacim najviše skrinšotova ikada, i evo sad prosto ne znam šta da turim kao ilustraciju, uostalom pogledajte taj trejler !!! (88 min)


"Shoot-outs, robberies, gas-huffing , drug dealing, pill popping, murders, and tap dancing - what do these all have in common? These are just a few of the parts of being a member of the Wild and Wonderful White Family. The legendary family is as known for their wild, excessive criminal ways as they are for their famous mountain dancing members, including Jesco White, the star of the cult classic documentary "Dancing Outlaw." Exploring both the comic and tragic sides of life on the other side of the law, this stylish, fast-paced family portrait exposes the powerful forces of corruption, poverty, and West Virginia's environmentally and culturally devastating coal mining culture that helped shape the White family, a dying breed of outlaws preserving a dying form of dance."



DOWNLOAD :
http://www.megaupload.com/?d=QRCONJ6X
http://www.megaupload.com/?d=ZCBD6RSM

Prti Bee Gee - Sajmon Seez (Moskri) R.I.P



In loving memory of
Davor Bobić Moskri
1977-2005

Wednesday, November 24, 2010

Laibach - Opus Dei (1987)


Album: Opus Dei
Release Date: 23rd March 1987

Iako mainstream, genijalan album, dakle svaka pesma je ovde hit, i to na svetskoj razini. Posedujem naravno i ovo na vinilu, al' mi drhte ruke tako da nisam uspeo baš najbolje da uslikam unutrašnji omot, ali ako mi svrati šveca danas ona će to uraditi pa ću postaviti ponovo, pošto vidim da ih nema nigde na netu pa čak ni na discogsu, što me iskreno baš čudi. Dakle, album kojim se Laibach probio sa evropske na svetsku scenu, a sve ostalo je istorija.



01. Leben Heißt Leben
02. Geburt Einer Nation
03. Leben-Tod
04. F.I.A.T.
05. Opus Dei
06. Trans-national
07. How The West Was Won
08. The Great Seal
09. Herz-felde
10. Jägerspiel
11. Koža
12. Krst

Tuesday, November 23, 2010

Što sam čita vol.4

Kao što može da se primeti, svaki dan sve više širim svoje zazore i dijazepame delovanja, pa sam tako ovih dana zaš'o čak i međ' knjige kojima inače i nisam baš najskloniji, a što se nekima i nije baš svidelo, doduše nekima se nije svidelo ni kad sam krenuo aktivnije da postavljam i ovu "huligansku" muziku, al' šta da se radi, jer ko što sam već pojašnjavao ranije, ovaj blog nikako nije javno dobro niti bilo šta slično, i samim tim bilo kakva rasprava oko sadržaja nema ama baš nikakvog smisla, tako da možda sutra krenem da pišem i o video igrama, da otmem Mehu leb, mislim što da ne, da budem svestran, ko mali Rastko, multi-talenat. A to što u naslovu bloga piše DOKUMENTARCI, pa i na tarabi piše svašta, zar ne ? Uostalom, piše i Abraxas pa i 365, a to mož' da znači zaista mnogo toga, i sve i ništa, i dobro i zlo, sve u jednom, dakle sve je jedno, i vaistinu SVE jeste JEDNO, Oneness što bi rekla braća iz A.T.W.A-e.


A sad na temu, Deviant je biografska kniga pisana samo i isključivo za obolele fanatike, jer život i zločini Edwarda Geina i nisu tol'ko interesantni kad se posmatraju na duži vremenski period, jer ipak je on bio samo pitomi farmer iz ruralnog dela Winsconsina, koji nikog nije dirao, koji je čak čuvao komšijsku decu i igrao se sa njima, a i uvek je bio spreman da pripomogne komšijama oko bilo čega, i zato su ga meštani Plainfielda baš gotivili, a pošto je živeo skroz sam na svojoj farmi, komšinica ga je često pozivala da ruča sa njenom porodicom, dakle u suštini svi su ga sažaljevali jer je oduvek bio malo, što se kaže, sporiji, i nije se baš najbolje snalazio u društvu, npr. odgovarao bi samo na postavljena pitanja i većinom ćutao, tako da nikad nije imao prijatelje, zapravo jedini pravi prijatelj mu je bila njegova majka Augusta, ali je i ona preminula u decembru 1945. godine, kada je Edi imao 39 godina, tako da je ostao potpuno sam u svetu u kom se i nije baš najbolje snalazio, i upravo je ta osama ono što je aktiviralo njegovu pritajenu shizofreniju, i onda je logično usledilo ono što je postalo glavna inspiracija za čitav horror žanr kakvog ga danas poznajemo, jer realno, da nije bilo Edija ne bi bilo ni Hičkokovog Psiha ako ćemo iskreno, pa ni Teksaškog Masakra, i još gomile kultnih horror filmova, koji su 70-ih započeli tu ekspanziju. Znači, običnom čitaocu bi ova knjiga verovatno bila jako dosadna, jer taj bizaran deo priče zahvata tek možda trećinu teksta, dok se ostatak najviše bavi Edijevim životom pre i posle incidenta. E, baš iz tog razloga se Harold Schechter vodi kao najjači svetski true crime autor, jer pored toga što ne igra na senzacionalizam, ovde je uspeo da iskopa podatke koji datiraju čak i pre Edijevog rođenja, iako već poodavno ni u najavi nema živih rođaka, i da tako opiše čitav njegov život do najsitnijih detalja. Uostalom ne zovu Schechtera džaba da govori u svakom ozbiljnijem serial killer dokumentarcu, a kako sam načuo pojaviće se i u "Panzramu" Johna Borowskog, koji konačno izlazi sledeće godine na moju pregolemu radost. Dakle, ova knjiga vas neće toliko šokirati, kol'ko će vam pojasniti genezu Edijeve bolesti koja ga je pretvorila u grave-robbera, nekrofila, a na kraju i monstruoznog ubicu.


"Harold Schechter is a historian: he takes old files and yellowed newspaper clippings, and brings their stories to life. Deviant is about everyone's favorite ghoul, Ed Gein--whose crimes inspired the writers of Psycho, Texas Chainsaw Massacre, and The Silence of the Lambs. Schechter deftly evokes the small-town 1950s Wisconsin setting--not pretty farms and cheese factories, but infertile soil and a bleak, hardscrabble existence. The details of Gein's "death house" are perhaps well known by now, but the murderer's quietly crazy, almost gentle personality comes forth in this book as never before. As Gary Kadet wrote, in The Boston Book Review, "Schechter is a dogged researcher [who backs up] every bizarre detail and curious twist in this and his other books ... More importantly, he nimbly avoids miring his writing and our reading with minutiae or researched overstatement, which means that although he can occasionally be dry, he is never boring."

Monday, November 22, 2010

Up Front - Spirit (1988)




01. Once And For All
02. All Of Me
03. Our Best
04. Left Behind
05. Expression
06. Break It Up
07. Second Thoughts
08. What We Need
09. Foolhearted
10. One Step Ahead
11. Deliverance
12. New Leaf
13. Stand Tall
14. Decisions
15. Spirit
16. Something To Strive For
17. Live And Let Live

Sunday, November 21, 2010

Running Around Like A Chicken With Its Head Cut Off (1960)

Director:
Les Blank

Les Blankov prvenac iz 1960. godine, studentski film rađen pod očiglednim uticajem Ingmara Bergmana, posle koga je mladi Blank definitivno shvatio da su dokumentarci ipak mnogo jači rad od ovih igranih filmova, a pokazalo se tokom godina da je bio i te kako u pravu, jer Blank je sigurno najplodniji svetski autor kada su dokumentaraci u pitanju, jedino je Herzog uspeo da ga kolko tolko isprati. Dakle, živa legenda, pravi 'true till death' fanatik u onom, "mom" smislu.


"Les Blank's first student film, starring Les Blank, Gail Blank and Pieter Van Deusen. With hommáge to Ingmar Bergman's The Seventh Seal, the film that inspired Blank to become a filmmaker."


Relevant excerpt from an interview @ GreenCine:

Q: I guess that there is no better place to start than the beginning. What was the influence of Ingmar Bergman’s The Seventh Seal on your student film, Running Around Like a Chicken with its Head Cut Off?

A: Bergman’s Seventh Seal was the film that finally ignited my desire to be a filmmaker. Before that, I liked films but I’d never imagined there was a possibility that I would go into filmmaking. When I saw his film and experienced what I experienced emotionally, I figured that this was it. I had to head in this direction. I didn’t know what steps to take but I would work that out later. The scene where the knight taps the figure on the shoulder, he turns around and it turns out that it’s a corpse -- it made a big impression on me. That’s what I was getting at when I have a similar situation in my film.

Q: Did you first see The Seventh Seal when you were in college or when you were living in Florida?

A: I’d gone to college in New Orleans for four years and got a degree in English. Then I came to Berkeley to go to graduate school in English, thinking that I would keep struggling to be a writer even though, at that point, everything I submitted got rejected. If I failed at that, I thought that I could always teach English. But I was having trouble with my emotions. My first marriage had broken up, I couldn’t concentrate and I dropped out. I just bummed around trying to get work but no one would hire me. After I saw that film, I went to visit the theater department professor who I enjoyed when I was in my last year of school there. He told me that there was a new program in the theater department that offered a Master of Fine Arts in playwriting. All you had to do was write a play instead of a thesis and I saw this as a stepping-stone into film because I would be able to write stage plays and work with actors. It seemed more interesting than flying planes and going to war. It was between the Korean and Vietnam war. So I did that and, after two years there, I got recommended to go to the USC film school. I got a graduate fellowship there for two years.


Download :
http://www.megaupload.com/?d=JEFFLAI8
Related Posts with Thumbnails