"A thrilling, award winning investigation into the ghosts of the Soviet Union and the mind of an irradiated Ukrainian artist on a quest to discover the "criminal" behind the Chernobyl nuclear disaster. Unforgettably eccentric artist Fedor Alexandrovich begins his quest by revealing to the world an enormous secret Soviet weapon that stands in the shadow of Chernobyl, and which Kremlinologists in the 1980s thought might be a giant mind-control device. But what Fedor discovers is much more sinister. While his theory that Chernobyl was an inside job may seem mad, the audience too starts to question reality when secret police appear and one of the crew members is shot by a sniper, as revolution, paranoia and terror engulf the crew."
Mama i sin se gudraju. Divota. Porodična idila. :)
"This less-than-feature-length documentary chronicles the endless cycle of addiction perpetrated by a mother and son living in a squalid tenement in San Francisco. 22-year-old Tony and his mother Stephanie are both drug addicts: Although he'll take whatever comes along, her substance of choice is crack cocaine, and she demands that her son provide her with some. As they navigate their respective addictions, each comes close to overdosing just before they're evicted from their apartment."
Nikad bolji glumac nije igrao Ričarda Ramireza (Lou Diamond Phillips), ma bre pljunuti Ramirez, al' film ko film i nije nešto, mada je i takav bolji od svih prethodnika. Dakle, mož' se gleda. :)
"This penetrating psychological thriller from Seattle's Megan Griffiths features a spine-chillingly magnetic performance from Lou Diamond Phillips as death-row inmate Richard Ramirez, California's notorious serial killer."
Vidim da danas dosta raje po fejsbuku i svuda citira stanovitog gurua pod konspirativnim imenom Osho, pa reko sebi daj da vidim ko je bre taj Osho i kojim je dobrim došo. Skroz zanimljivo štivo jer je Osho na kraju bogme jako loše prošo. Kriminal sviju vrsta, bioterorizam, nameštanje izbora u Oregonu, you name it. Ma bre zezanje u fulu, znao čovek da živi, posedovo 15 rols-rojseva, živeo život punim plućima, što ste ljubomorni?
"In 1981, Bhagwan Shree Rajneesh, a spiritual leader from India, and thousands of his disciples moved to Wasco and Jefferson Counties. On what had been the Big Muddy Ranch, the “sannyasins” set out to build a new city, a utopian community in the desert — Rajneeshpuram.
Thousands of people from around the world gathered here to celebrate life. They worked hard and transformed the landscape. And more than a few hoped to spend the rest of their days at this place. But by 1986, they were gone.
“If you live in the country you kinda like the country to remain the way it is.” (Bernie Smith, former Wasco County District Attorney)
Many of the Rajneeshees came from overseas, and most from urban backgrounds. They were vegetarians, now living among ranch people and small-town retirees in central Oregon cattle country. The two cultures were foreign to each other, and ultimately they would clash.
“I think there were a lot of masters and maybe doctor’s degrees out there. It didn’t mean they had any horse sense. They were pretty illogical about a lot of things.” (Margaret Hill, former Mayor of nearby Antelope, Oregon)
As the Rajneeshee planners began to slog their way through the rules and regulations of local government, problems arose. As the new people encountered the slow-grinding wheels of bureaucracy - the building codes and zoning restrictions and other land-use regulations — the sannyasins’ patience grew thin. Confrontation and rude behavior followed.
The Rajneeshees took over the town of Antelope. Their leadership declared the local people to be bigoted and threatening. And Bhagwan’s open disdain for Christianity did not play well in the new conservative, Christian environment.
“At some point people stopped talking, and they just started screaming. Nothing is going to get done in that environment, and nothing got done.” (Milt Ritter, former news videographer)
In the span of four-and-a-half years, Bhagwan’s people invested more than 50 million dollars in Rancho Rajneesh. They made substantial improvements to the land. Many found real joy in being close to their spiritual master and part of the Rajneeshpuram community. But they ultimately would walk away from it all.
Twenty-five sannyasins would be convicted of crimes: arson, wiretapping, immigration fraud, election fraud and attempted murder. Ten would serve time in prison."
- desno je prastari "bogumilski" stećak iz sredine 19. veka koji se nalazi na jedno 200 metara od moje kolibe, dok je levi trenutno nastanjen u Etnografskom muzeju u Beogradu -
A short video of my guerrilla-survivalist estate, that I recorded yesterday at undisclosed location near Banja Vrujci, Serbia, Fuck EU!
Paralize sna, živi snovi, šta je to koji kurac? Da u aprilu 2013. na svojoj koži nisam iskusio jedno takvo stanje slično ovom, ja bi i dalje bio ubeđen da ljudi to tripuju u snu ili da su psihotični. Šta je zapravo prava paraliza sna saznaćete iz ovog odličnog horror-dokumentarca jer iskustva ljudi koji to redovno doživljavaju su mnogo veća strava i užas no bilo koji patetični horror film.
"Psihološki paraliza sna je usko povezana sa REM (engl. Rapid Eye movement) atonijom. Ona nastaje kada se mozak "probudi" u toku REM faze a telo ostane paralizovano. Osoba je svesna svega, ali ne može da se pomera. Paraliza može da traje nekoliko sekundi do nekoliko minuta.
Može biti propraćena zastrašujućim halucinacijama (hipnopompim ili hipnagognim) i osećajem opasnosti. Hersen Turner: „Paraliza sna je posebno zastrašujuća za pojedinca zbog živosti halucinacija“. Halucinantni element paralize sna ga čini jos verovatnije da će neko da tumači iskustvo kao san, jer je potpuno nestvaran, kao što su objekti koji mogu da se pojave u sobi. Neki naučnici su predložili ovo stanje, kao objašnjenje za susrete sa vanzemaljcima i duhovima."
"Rodney Ascher directs this documentary about those suffering from sleep paralysis. The feature interviews eight affected people and uses expert testimonies to shed light on the condition which immobilises sufferers while they are suspended in a transitional state between being awake and asleep but are still fully aware of their surroundings. Accompanying symptoms include the appearance of terrifying hallucinatory figures, referred to as shadow men, that victims are physically unable to fight off and other disturbing visions. Sufferers discuss their various experiences of the condition and how they try to combat the afflictions on a daily basis."
Kad je mali Krišna konačno skontao da je upravo on naslednik vel'kog Srbinde, riješio je da povede svoj malešni narod daleko na zapad ka svetoj zemlji na Balkanu jer tada pre circa 5000 godina, u Indiji beše jako zajebana klima, vrućinčina ubibože, ma nedobog nikom. Sve to su videli i lokalni ciganji Romskog tipa pa su i oni za njim poitali, jer gde je Srbinda tu su uvek bili i mali Gurbeti u Indiji poznatiji i kao Kalašture, a tu je bila i mečka Božana koja je dobila ime po Boginji Lakšmi. Uz ciganjsku muziku, ples mečke Božane i hektolitre lasija od čijih je ostataka kasnije Lord Narasimhadev stvorio rakija gromovaču, sledbenici malog Srbinde prozvaše sebe Srbi te lagano stigoše na Balkansko poluostrvo te se nastaniše u današnjoj Bosanskoj Krajini jer ih je najviše podsećala na rodni Vrindavan i Mayapur, sa svim onim potočićima, šumama, brdima, međedima i kravama. Podgrmečje im je nekako najviše prijalo, pa su se razudili otalen sve do Kozare. Tu su se posle morali boriti s raznim Turcima, Šiptarima, Bugarima i ostalim varvarskim plemenima ali moćni Krišna zvani Gopala-Govidna uz pomoć svog sokola Garude ih na kraju sve podedijo. U to ime mnoga mesta na Balkanu danas nose te čudnovate nazive donete iz rodne grude poput Inđija, Banja Luka, Kozarac, Bronzani Majdan, Hašani, Prijedor, Bihać, Bitola, Stara Pazova, Žarkovo, Vidikovac (Vrindavan na sanskritu). I tako...a šta je dalje bilo sa malim Krišnom i ovim pitomim narodom što ponajviše voli da zapjeva (na sanskritu - da zagalami) razne tantra-mantre poput gare i groktalica, pogledajte u 3. nastavku ovog izuzetnog animiranog dokumentarca. Jay! :)
Jebeni VVAR se ovde nikad nije ni završio: PTSP, F-dijagnoze, narkoze, alkoholizmi, skromno nasilje u krugu porodice, besnilo, patologija, nekrologija, nekrofilija, jednom rečju Lud'lo...al' nikako ono iz Tuzle. Jabukovac, Novi Banovci, Velika Ivanča, Žitište, pa bre sama imena tih sela dovoljno govore da se radi o nekakvim paganskim okultnim pizdarijama, to bre sve sekta i vlaška magija, šejtanizam, ritualna ubistva još onomad kad je onaj Bazdmeg Kroulijevac početkom 90-ih pobio svoje drugove vojnike u Leskovačkoj kasarni, a mesecima šetao tetovažu sa datumom masakra, al' jbga kad ga niko nije shvatio ozbiljno. A da ne pričamo o Pohorskoj, o Vobu iz Inđije, o Miliću-Miliću Satanisti što zaklo kevu, o vađenju organa, o mesaru iz Surčina, ma bre nema kraja toj listi. Shvatite: VVE ARE AT VVAR!
"Jezivi masakr u kojem je noćas Siniša Zlatić (38) u Žitištu kod Zrenjanina ubio pet osoba i ranio 20 ljudi, nažalost, podseća na monstruozne zločine u Velikoj Ivanči, Martonošu, Jabukovcu, Horgošu i Leskovcu koji su u poslednjih 15 godina šokirali Srbiju.
Krvavi pir u banatskom selu je već treće masovno ubistvo u poslednje tri godine u kojima je život izgubilo ukupno 24 osoba.
Krvava svadba u Martonošu
Rade Šefer (55) iz Sente ubio je 17. maja prošle godine šestoro ljudi u Oromu i Martonošu kod Kanjiže, dan nakon svadbe sina Vlastimira. Neuračunljivi ubica lovačkom puškom usmrtio je Vlastimirovu suprugu Nataliju (25), njene roditetelje Karolinu i Šandora Bajtaija, bivšu suprugu Rožu (47), taštu Izelu (68) i Jenea Traćik (74). U jezivom masakru teško je Ranio Natalijinu tetku Natali i to pred maloletnim detetom. Da bi zaštitio dete i suprugu, Natalin muž Emanuel Danjoj, francusku državljanin, ubio je Šefera u samoodbrani.
Rade je zločin počinio odmah pošto je izašao iz policijske stanice gde je bio na trežnjenju pošto je na svadbi napao bivšu suprugu i mlađeg sina Aleksandra. U krvavi pohod je, navodno, krenuo kako bi spasio sina od "muka sa ženama kroz koje je on prošao". Šefer se nije slagao sa izborom svog starijeg sina, o snaji je pričao sve najgore, a bivšu suprugu, sa kojom se razveo godinu dana pre zločina, optuživao je da je ona odabrala ženu za Vlastimira.
Masakr u Velikoj Ivanči
Ljubiša Bogdanović (60) rano ujutru 9. aprila 2013. godine ubio je pištoljem CZ 88 čak 13 osoba među kojima sina Branka (42), majku Dobrilu (83), teško ranio ženu Javorku, a potom hicima u glavu u čak pet kuća pobio najbližu rodbinu.
Sve žrtve usmrtio je na spavanju. U jezivom pokolju život su izgubili i supružnici Mihajlo (61) i Milena (61) Despotović, njihov unuk Goran (23) i njegova žena Jovana (21), kao i dvogodišnji sin David, zatim komšinica Ljubina Ješić (64) i njen sin Miloš (48), komšija Velimir Mijailović (78) i njegova supruga Olga (79), rođaka Dragana Stekić (50) i njena majka Danica (78).
Veći masakr sprečen je po dolasku policijske patrole, jer je Bogdanović, kada ih je ugledao, pucao sebi u glavu.
Bogdanović je imao dozvolu za nošenje oružja od 1981. godine, a pištolj do masakra nikada nije koristio niti je do tada imao problema sa zakonom. Važio je za imućnije domaćina, bio je u ratu pošto je 1991. godine mobilisan u Mirkovcima u Slavoniji i tamo je proveo četiri, pet meseci. Kada se vratio nije želeo da priča o ratu.
Jeziv pir u Jabukovcu zbog "crne magije"
Masovno ubistvo koje je šokiralo čitavu javnost dogodilo se u julu 2007. godine u selu Jabukovac kod Negotina, kada je tada tridesetdevetogodišnji Nikola Radosavljević u crno zavio šest kuća u rodnom selu. Radosavljević je imao psihičkih problema i lečio se u Austriji u kojoj je živeo i radio. Verovao je da je bio meta crne i vlaške magije koju su mu bacale komšije zbog čega se, nakon svađe sa ženom i pokušaja samoubistva skokom u bunar, odlučio na ubilački pohod.
Radosavljević je oko 17 sati pretukao suprugu, a zatim je skočio u bunar s namerom da izvrši samoubistvo. Otišao je do svoje kuće po pušku i uputio se prema selu gde je najpre ubio tri osobe - Veljka Đorđevića (58), njegovog sina Dragana (22), i taštu Marinu Kutkurenović (75).
Zatim je usmrtio supružnike Draginju (55) i Branislava Borongića (57), Persu Banković (37), Branislava Badejevića (30), Srđana Bađikića (15) i Aniku Čogić (62). Teško je ranio Sinišu Bađikića (36) i Vanucu Baderević (70), čije je zdravstveno stanje kasnije stabilizovano. Poslat je u psihijatrijsku ustanovu Centralnog zatvora.
Nerazjašnjeni masakr u Horgošu
U Horgošu u blizini Subotice, februara 2005. dogodilo se šestostruko ubistvo, kada je ubijena čitava porodica poznatog trgovca iz tih krajeva Nandora Salme, njegovi roditelji, žena i dvoje maloletne dece. Po verziji istražnih organa, u prizemnoj kući u kojoj su živeli najstariji članovi porodice, Jožef Salma (69) je ubijen s više uboda nožem, a njegova supruga Jolan (65) usmrćena je s više uboda nožem i presecanjem grkljana.
U istom dvorištu, u kući s potkrovljem, njihov sin Nandor (40), snaja Neli (34) i njihovo dvoje dece, David (13) i Beti (9), ubijeni su iz blizine s po jednim metkom iz pištolja kalibra 7,65 milimetara. Pretpostavljalo se da je ubistvo naručio biznismen iz Mađarske sa kojima je sarađivao Nandor Salma. Istraga ovog ubistva je i dalje u toku.
Ubio sedmoro zbog "ljubomore" u Leskovcu
Nezapamćena tragedija dogodila se i u julu 2002. godine u Leskovcu kada je Dragan Čedić ubio sedmoro i teško ranio još četvoro ljudi. Čedić je, zbog dugotrajnih bračnih razmirica i razvoda, pucao na svoju bivšu suprugu, Biljanu Čedić (28), a potom ubio još četiri osobe: rođene sestre, Ivanu Klačić iz Požarevca i Jelenu Zdravković iz Leskovca, njenog supruga Bobana Zdravkovića i komšinicu.
Prethodno je u bilijar klubu i na ulici usmrtio Nenada Lukića (31), Biserku Ristić, a njenog supruga, Blagoja Ristica i sina starog 16 godina, ranio. Zločinac se ubio, a njegovo telo nađeno je prvog septembra 2002."
Naš mali junak Srbinda, u Vrindavanu poznatiji i ka Govinda, posto vel'ki ratnik još ka malo dite. Doša, sve ih potamanija, zlom kralju Kamzi aka Muratu nalupa vaspitne šamare, te otiša kući materi na ladan lasi (tako se tad zvao pivo zidarsko u Indiji, samo što je bilo od voća i jogurta). Lil Krishna ubica demona, tako su ga zvali šaljivdžije, lokalni seljani, dok je dojio taj ledeni lasi jer mu bio ćeif. Posle po običaju nako pjan ašikovo s malom Radom, pjevajući joj staru indijsku pjesmu: Rado, lepa Rado, gde je moje stado? :)
"Vrindavan is constantly threatened by the malice of evil king Kamsa who in order to eliminate Little Krishna keeps sending ferocious demons, like the giant Pralambasura, scorching Fire demon, powerful Aristasura and mighty Bakasura. Little Krishna while engaging in mischief and pranks with Radha also emerges as the legendary warrior, conquering all the demons."
