Director:
Ulrich Seidl
Šta je to što krijemo (i od koga) u našim ormarima, podrumima, tavanima i zaključanim sobama? Zajebano pitanje, zar ne? A posebno kad bi bili skroz iskreni pa eto barem prema sebi. Opet zajebano, a? Svako od nas čuva barem jednu "slatku tajnu" koju nikada nikome nije otkrio. Serem? Aj' razmislite malo bolje jbga. Ponoviću: svako od nas čuva barem jednu zajebanu tajnu koju nikada nikome nije otkrio pa ni najbližima.
Zašto smo toliko tajanstveni i oprezni, zašto se plašimo da budemo ono što jesmo, uprkos svima, uprkos svemu, da stanemo hrabro pred svet i kažemo: jeste, to je tako i tako, to sam ja, voleli me vi ili ne - svejedno je? Odgovor je, pogađate, skroz jednostavan i ljudski: zato jer kad bi sve to kojim slučajem bilo razotkriveno i obznanjeno javno, mnoge stvari više ne bi bile iste, mnoga prijateljstva, brakovi i rodbinski odnosi bi bili i te kako poljuljani i to u temelju, a samim tim i čitavo ovo društvo zasnovano na lažima i licemerju. Ma počupana bi bila sva ta armatura ko ništa, i all hell broke lose bi nastupio.
Ljudi su doista čudnovata bića, sve bre guramo pod tepih, ponašamo se tačno ko čuveni serijski ubica John Wayne Gacy Jr. koji je žrtve zakopavao ispod svoje kuće u onom skučenom praznom prostoru (crawl space). Naravno, kako su se leševi gomilali i dostigli brojku od čak 27, kuća samo što nije krenula da vrišti od užasa, a nepodnošljivi smrad se širio i po dvorištu, te su ga upravo na taj način spektori i izvalili. Jer oni su Gejsija već držali pod nadzorom 24/7, bio im je poodavno sumnjiv, ali do tada nisu uspeli da navataju niti jedan materijalni dokaz, pa su vidno ispizdeli krenuli da ga prate u stopu. I tako, jednog lepog dana Gejsi je samouvereno (psihopatski) pozvao spektore kod sebe na kafu da ih malo podjebava. Ušli su u kuću, osetili taj neponovljivi zadah smrti i to je bilo to.
Vrli čikaški pesnik i muzičar Sufjan Stevens je to sasvim lepo sročio:
The neighbors they adored him
For his humor and his conversation
Look underneath the house there
Find the few living things
Rotting fast in their sleep of the dead
Twenty-seven people, even more
They were boys with their cars, summer jobs
Oh my God...
And in my best behavior
I am really just like him
Look beneath the floorboards
For the secrets I have hid...
Ali ovaj film ne govori o tek tamo nekim random podrumima i štekovima, ovde se radi o Austriji burazeru, o Austriji koja gaji specifičnu ljubav prema podrumskim prostorijama još od vajkada. Setimo se samo Josefa Fritzla i tako te ekipe tamničara. Stara je to tradicija jbga, još iz vremena K. und K. monarhije, te stoga definitivno ne bi valjalo zaboraviti ko ti je đed bio i taj rad, zar ne? Kinky & very creepy. MUST SEE!
IMDB
"The basement in Austria is a place of free time and the private sphere. Many Austrians spend more time in the basement of their home than in their living room, which often is only for show. In the basement they actually indulge their needs, their hobbies, passions and obsessions. But in our unconscious, the basement is also a place of darkness, a place of fear, a place of human abysses."
1 comments:
Dugo čekam da se ovo pojavi na netu, hvala!
Post a Comment