Tuesday, September 4, 2012

I, Curmudgeon (2004)

Director:
Alan Zweig

Od režisera Vinyl (2000) i Lovable (2007), dokumentarna studija o tzv. "mrzovoljnim" ljudima, dakle o ljudima koji razmišljaju negativno, ili ih možda samo okolina tako percipira. Zweig je ovde u svom prepoznatljivom fazonu (kamerica i ogledalce) navatao baš dosta takvih osoba, što javnih ličnosti, što svojih jarana, i ovde možemo da vidimo kakve su to zapravo muke kad je sve oko tebe crno sa nijansama sivog. Naravno, svi ćemo se mi na ovaj ili onaj način pronaći u ovoj priči ali to ne mora da znači da smo svi negativni, neki jesmo, neki niste, ja npr. pogađate, jesam, još od malih nogu, to se odmah videlo, dakle pesimizam, negativna percepcija stvarnosti baš kako ju je i Karl Pancram opisao, "mrzim celu ljudsku rasu uključujući i samoga sebe", pa onda "da mi sad dadnu dugme za automsku odma' bi ga pritis'o", i slično. Jebeš mi sve, na ovu temu bi mog'o omanju knjigu napisati, tolko ima toga što bi se moglo objasniti a da bude razumljivo i veselim, pozitivnim ljudima, jer sve se to može raščlaniti i racionalizovati zašto i kako, ubeđen sam u to, samo treba malo vremena i inspiracije.


Eh, bejah ja jako plodan "pisac" dok sam bio na spidu i efedrinu, a sad malo morgen, al' jebiga, to je cena "zdravog razuma", dal' oćeš da budeš non-stop drogiran i sjeban a da pišeš dojaja, ili da budeš strejt i opet sjeban, a da ti ne ide al' nikako, da moraš da čekaš taj jedan mrtvi dan u mesecu kad te krene. Šta ću, prinuđen sam da biram "zdravlje na prvom mestu", inače da se samo ja pitam, da imam uslova tj. para i slobodnog vremena, ovo bi bio jedan dojaja blog, ko nekad, al' sjebaše me Litijum i Leponex samo tako, nedobog nikom. Znači, smrt stabilizatorima i ostalim farmaceutskim sranjima koja ubijaju inspiraciju, a sloboda slobodnom blogovanju pa makar i u najbolesnijem smislu, jer kakve veze ima, pa bre i Barouz se drogiro čitavog života, a da ne pominjem ostale istaknute fanatike. Oj živote, gorak li si...


"In this often very funny enquiry into crankiness, Toronto filmmaker Alan Zweig interviews notable curmudgeons like Fran Lebowitz, Harvey Pekar and Bruce LaBruce. Zweig wants to know what their frickin' problem is and, more importantly, whether it's the same as his. As in Vinyl, his equally irascible doc on record collectors, the endearingly dour filmmaker spends much of I, Curmudgeon spilling his guts directly to his camera and torturing himself with big questions that he can never answer satisfactorily. Zweig then confronts his subjects with the same questions, thereby making them even grouchier. (How grouchy? Andy Rooney is moved to kick Zweig out of his office.) Though I, Curmudgeon's meandering structure and incessant jump-cuts are irritants, they're also appropriate to the movie's abrasive, anti-social personality. Consider this a testament to the power of negative thinking."


DOWNLOAD :
http://hotfile.com/dl/82816904/e7578a4/I.curmudgeon.part1.rar.html
http://hotfile.com/dl/82891115/394e063/I.curmudgeon.part2.rar.html
http://hotfile.com/dl/83004070/3c7759f/I.curmudgeon.part3.rar.html
http://hotfile.com/dl/83055195/6a0fb6e/I.curmudgeon.part4.rar.html
http://hotfile.com/dl/83225209/5584edc/I.curmudgeon.part5.rar.html
http://hotfile.com/dl/83434556/4455cb8/I.curmudgeon.part6.rar.html
http://hotfile.com/dl/83496738/8821a75/I.curmudgeon.part7.rar.html

2 comments:

Moes Lake said...

Thanks a lot!

Milos said...

Samo pisi brate, dobro ili lose manje je bitno, bice i tebi bolje a i nama! Pozdrav

Related Posts with Thumbnails