Wednesday, March 2, 2011

Šta se to dešava sa Abraxas blogom ?


Ništa, ama baš ništa, jer evo prošlo je već dva meseca kako ništa smisleno nisam napisao, i to me jako, ali jako nervira. Ne bih da ulazim u to zašto trenutno nisam u stanju da pišem, jer to već i dživdžani na granama znaju, ali ono što me najviše plaši je činjenica da je ovo prvi put u 2 i po godine koliko ovaj blog šljaka da je pauza veća od nedelju dana. Naravno, ove strance što svraćaju  za to zabole, njih ionako zanimaju samo linkovi za dokumentarce, jer je google translate mojih rivjuova praktično nemoguć, tako da me najviše brine domaća ekipa, jer ovaj blog je u startu bio okrenut isključivo toj ciljnoj grupi, dakle exYU i okolina, jer sam kontao da u svetu takvih sajtova ima i previše, a kod nas suša, a i mnogo jači je trip kad to dobiješ na maternjem jeziku, zar ne ? Tek kasnije sam izvalio da baš i nema ozbiljnih blogova na sveckoj razini koji se bave ovom materijom, dakle postoji jedan foruma, jedan hub, jedan sajt, i to je to, nažalost. Naravno, postoje i ovi razni torrent sajtovi, ali tu su obično potrebne pozivnice & shit tako da sam to poodavno batalio, tj. pokupio ono što vredi i zapalio.


Kao što se može primetiti, i pored nedostatka rivjuova, ja sam nastavio da postavljam dokumentarce koje sam pogledao i za koje smatram da su OK, ali desio se taj slučaj da je moj drugar Bojan Vegan izjavio iz fazona, ne da mi se da skinem dokumentarac ako nisi napisao barem par rečenica, i ja ga totalno kontam, jer čovek je naviko na tu moju hiperaktivnost gde sam u određenim periodima postavljao i po 2 dokumentarca dnevno, ali nažalost toga trenutno nema, entuzijazam i fanatizam su realno otišli u kurac u ova dva meseca, što ne znači da će danas, sjutra, nešto da mi kvrcne u glavi i da me ponovo pokrene to the fullest, dakle ko nekad, ali tenutno toga nema a ja vidovit zaista nisam.


Takođe, zbog navale na blog u poslednjih godinu dana osećam ogromnu odgovornost, a kako ja nikad nisam bio dobar sa tim odgovornostima,  taj pritisak mi takođe jako smeta, jer ja nikako nisam kolega Ognjanović koji se time bavi čitav svoj život, i koji svakog dana može da isporuči pisanog materijala kolko mu se 'oće, i iskreno mu zavidim na toj sposobnosti, jer čovek zaista nema uspona i padova u pisanju, i ko prati njegov blog The Cult of Ghoul, tačno zna o čemu pričam.


Uglavnom, da ne smorim previše, iskoristio bih ovu priliku da se po ko zna koji put izvinim svim "sledbenicima" Abraksasa, dakle molim vas za samo malo strpljenja, a falaqrcu na blogu ima preko 700 dokumentaraca, pa dok se ja ne osposobim dajte mu ga po preturanju, jer kontam da uvek ima akcija koje niste overili, a to se posebno odnosi na ekipu koja je izvalila blog tek u poslednjih pola godine.


Znači, dok se ja ne vratim u formu, preporučujem vam da malo i sami istražujete, evo npr. forum DOCS4YOU je meni bio i ostao ubedljivo najveći izvor kvalitetnih dokumentaraca, dakle ko bunar bez dna, što se takođe odnosi i na surrealmoviez sajt, tako da ono, ko ima vremena i entuzijazma sigurno će na ova dva mesta naći dosta toga što sam ja možda i izostavio jer me takvi dokumentarci ne zanimaju, a vama će leći samo tako. Dakle, samo treba znati šta tražiti i kako tražiti, mada je tu uvek advanced search opcija koji rešava sve probleme.


E sad, pošto ja zaista nemam ideju kada ću izaći iz kanala, do daljneg ću kao što sam već i napomenuo postavljati OK dokumentarce ali bez mojih prikaza, pa ćemo da vidimo dokle će to da ide, i čija majka...

Hvala na razumevanju,
Original Sin

13 comments:

Unknown said...

нема сумње да ћеш наставити да кидаш,
поз из краја.

Dejan Ognjanovic said...

ko ne padne ne mož ni da se digne.
odnosno: otišo si, da bi se vratio - još veći i jači, jer kao što niče reče 'ono što ne ubije, čini te jačim'.
dakle, samo opušteno i bez silovanja.

TripAtBrain said...

Trenutno nemas inspiration,to je sve.Odavno si pokazao sta mozes i sta znas...

xbojanx said...

Radi se o tome da npr. mene mnoge od ovih tema iskreno ne zanimaju + kad uzmem u obzir nedostatak vremena, ne bih ni obracao paznju na mnoge dokumentarce koje postavljas. Medjutim, kad procitam tvoje licne utiske, tripove & dozivljaje nekog filma, koji su iskreni i napisani jednostavnim jezikom, za koji prosecnoj osobi nije neophodan recnik stranih reci i izraza da ga razume, to me u znacajnoj meri zainteresuje (a i trenutna zivotna situacija mi ne dozvoljava da si prisustim mentalnu gimnastiku - citanje radova nekih "pravih" kriticara). Iskreno, nekada mi je dovoljno, a i gotivnije da citam tvoje vidjenje filma nego da gledam sam film :))
Zasicenje mora da postoji, pocetni entuzijazam se uvek negde istopi u nekom trenutku, odmori se lepo i to je to (ovaj blog je ionako tvoj prostor, pa radis sa njim sta ti hoces) - ovo je "pauza izmedju sezona", pisaces kad prodje ova hladnoca i cemerno vreme :))

Deathstroke said...

Samo polako. Sve će to doći na svoje.

U međuvremenu, pratimo i skidamo. :)

The Evil Gringo said...

You would be surprised what might be gleaned from a Google translation. Although it is never visible at the moment, the depths (Serbian word “kanala”) have their role and purpose. Sometimes you discover a way out of the void as suddenly and unexpectedly as finding yourself inside.

rashomon said...

Само полако Сине, овде има довољно документараца за цео нечији живот и колико год скидао увек набасам на још нешто добро. Пиши колико можеш, само опуштено, занимљивије је кад неко време нема ривјуа па онда уследи неки огроман, писан од срца:)

Siobhán said...

Ti si sve nas već dobro zadužio ovim blogom. Ako neko ima pravo na "hiatus", to si ti. ;) Take it easy!

pragma said...

Veliko je cudo koliko bi nasi zivoti bili jednostavniji i srecniji kad ih ne bismo komplikovali sami sebi. Upravo su najteza ocekivanja koja postavljamo sami sebi. Experimenta radi, Son of Man, poslusaj misljenja posetilaca ovog sajta, pa samo probaj, tek onako, da zaspis ne razmisljajuci koju planinu treba osvojiti sutra. Sjajni je Ivo Andric imao misao koja mi je sad na vrh jezika, ali ne mogu da je se setim u celosti, pa necu da pokusavam da je navodim po secanju, a mrzi me da sad mrljam po mraku. Eksperimentisi sa ne(i)manjem ocekivanja, cisto onako, da prodje vreme dok ti se ne vrati inspirativno stanje.
Pozdrav iz Kanade,
pragma

son of man said...

Hvala ti pragma, pokušaću. Jebiga, ja zaista imam taj problem da bukvalno sve komplikujem, pa i od najmanje obaveze, odgovornosti napravim bauka koji nikako nije srazmeran problemu. Zapravo najviše me sjebalo to što sam ja bukvalno 2 i po godine bio u stanju sličnom maniji kada sam pisao, naravno imao sam i padove ali nisu predugo trajali, a ovo je prvi put da već 2 meseca ne mogu da se dignem al' nikako, i to me jako uplašilo, tako da sam istripovo da više nikad neću osetiti to uzbuđenje i entuzijazam kakvo me je ranije pohodilo.

Naravno kad kažem "manija" ne mislim na one ekstremne bipolar manije, nego ove sitne ali meni sasvim dovoljne da mogu da se izrazim na pravi način.

pragma said...

Pod jedan, svako je podredjen izvesnom ciklicnom procesu opseg stanja psihe. Kad ovo kazem, mislim: bas svi. To znam i po sebi, kad se osecam "off" imam tendenciju da se povlacim u sebe, citam tamniju literaturu, gledam tamne filmove, itd. To je prirodna posledica same strukture ljudkog mozga, tj. Strukturalne mogucnosti mozga limitiraju psiholosko iskustvo. Kazem to je slucaj i sa ljudima koji su relativno-govoreci “izbalansirani” i to zbog: 1) unutrasnjih faktora (hormoni, neuro-hemija, itd) i 2) vanjskih faktora (sredina, dogadjaji, materija).
Pod dva,ljudi koji imaju prirodnu sklonost da prezivljavaju ove cikuse sa jacim intenzitetom (npr. Bipolar disorder) moraju logicno i da se nose sa neuporedivo jacim, duzim i trajnijim posledicama ovakvih iskustava.
I dobro, ti sada mislis: “kisa pada, trava raste, pa sta s tim?”
Pa, ni u prvom, ni u drugom slucaju se ne moze reci da sam covek ima ikakvog uticaja na karakteristike niti na promenu tog psiholoskog procesa (znam da ovde generalizujem, i priznajem ima izuzetaka, ali vrlo retko) - sto ti o svom slucaju i sam priznajes.
Sta vise,i sam proces kojim se menja stanje ljudske psihe se obicno odigrava pred nasim ocima, a da mi sami nismo u stanju, prvo, da to prepoznamo, a drugo, da na taj process uticemo.
Moje je misljenje da neke stvari ne treba terati, nego ih pustiti da se materializuju same od sebe...ali, ja se uvek trudim da budem pragmatik pa mi je verovatno i lakse da to izvedem.
Znam na sta mislis kad govoris sta ti najvise smeta, ali da li si na primer pomislio na mogucnost da se frekvencija tvog ciklisanja menja kao posledica starenja (sto je prirodan proces kome su podredjeni svi organizmi). Izmisljam sada, ali nije nemoguce. Poenta je da mozda za tvoje stanje postoji potpuno prirodno/prihvatljivo objasnjenje – u kom slucaju: cemu frka?.
Nameravala sam da ostavim kratak komentar, a ovo se pretvori u roman… htela sam da istaknem da cesto da bi nam “bilo bolje” sve sto nam je potrebno je da sagledamo situaciju iz drugog ugla…

Anonymous said...

Ma kupio je sanke i sanka se i grudva dok jos ima snega :)

čovek otiso na godisnji ima valjda pravo na 22 dana odmora po zakonu

Btice samo ti nama odmori , ovo je samo zatisje pred buru

annie said...

hej, opusti se i nemoj nista forsirati. Take as long as you need, a mi cemo te cekati i za to vreme probirati po interesantnim stvarcicama koje tvoj blog skriva.
p.s. znam kako je... Kad prezivim jan/feb ja sam na konju! :)

Related Posts with Thumbnails