PBS - The Lobotomist (2008)

Prica o americkom naucniku Walteru Freemanu, choveku koji je izmislio lobotomiju 1936. godine u zelji da pomogne mentalno obolelim pacijetima ali i da izgradi sebi reputaciju u tim naucnim krugovima. Ono sto je u pocetku izgledalo kao medicinsko chudo, i konacni instant lek za sve mentalne bolesti vremenom se pokazalo kao najveca katastrofa i sramota za psihijatriju i medicinu uopste jer je u jednom periodu, tokom 40-ih i pocetkom 50-ih bilo podrzano od zvanicne medicine i masovno praktikovano. U pocetku je Freeman sa svojim kolegom vrshio lobotomiju u sterilnim uslovima operacione sale na otvorenom mozgu ali vremenom je dosao na ideju da taj proces moze da se ubrza, pa se tako dosetio da do mozga postoji mnogo kraci put, pa je uveo u upotrebu instrument nalik ice pick-u kakav smo mogli da vidimo u jednom od najjachih horora 21-og veka "Session 9", tako da je isao na turneju po ludnicama shirom Sjedinjenih Drzava i vrsio i po 20-ak lobotomiju dnevno. Usao bi komotno u ustanovu, pozvao osoblje i rekao im da poredjaju sve psihotichne pacijente u red i onda cepaj. E sad, sta je on zapravo radio tom lobotomijom ? On je vrsio i bukvalna ostecenja mozga shto je logichno agresivne pacijente i ostale svodilo na nivo deteta, a u nekim slucajevima pretvaralo ih i u biljke, ali posto su pre toga bili u praksi samo elektro shokovi koji nisu imali trajan efekat, a i nauka realno nije imala pojma kako mozak funkcionishe, lobotomija se cinila kao konacno resenje, jer su pacijenti posle takvih intervencija koje nisu trajale duze od par minuta, i mogle su da se vrse bilo kada i bilo gde, od agresivnih i depresivnih postajali smireni i veseli (i bukvalno na nivou deteta), i moglo ih se otpustiti iz bolnica jer nisu vise predstavljali pretnju po okolinu. Freeman je u svojoj zelji da postane slavan vrsio lobotomije svima redom, bez obzira koja vrsta bolesti je bila u pitanju, pa tako i na deci, tako da u filmu mozemo da cujemo svedochenja ljudi chiji su sada vec pokojni roditelji bili podvrgnuti lobotomiji ali i choveka koji je jos kao dete lobotomisan. Uprkos mnogim negativnim nus efektima Freeman nije hteo da odustane od ove prakse, cak i kada je '54 uveden Thorazin kao farmaceutska zamena za lobotomiju, njegova prevelika ambicija mu nije dala da stane tako da je vrsio lobotomiju solo sve do 1967. godine kada se penzionisao. Jako potresna ali i poucna prica, jer zabijanje malo deblje igle u taj frontalni deo i nije neka nauka, i logicno je da izaziva trajno ostecenje mozga, ali ljudi su radje bili spremni da zatvaraju ochi pred chinjenicama jer lobotomija je bila jedini uslov da se pacijenti puste na kucno lecenje. Ako znamo kako danas izgledaju te "bolnice" za dusevno obolele gde se ljudi tretiraju kao stoka, mozemo samo da zamislimo kako je to izgledalo pre 70 godina i logicno je da je svako zeleo bliznjeg svoga da skloni iz takve ustanove po cenu bilo cega, pa cak i lobotomije. (54 min)

http://www.pbs.org/wgbh/amex/lobotomist/program/

Seeking a faster and less invasive way to perform the procedure, Freeman invented the "ice pick" or transorbital lobotomy, which, at first, literally used an ice pick hammered through the back of the eye socket into the brain. Freeman was able to perform these very quickly, outside of an operating room, and without a surgeon. For his first transorbital lobotomies, Freeman used an actual icepick from his kitchen. Later, he utilized an instrument created specifically for the operation called a leucotome. In 1948 Freeman developed a new technique which involved wrenching the leucotome in an upstroke after the initial insertion. This procedure placed great strain on the instrument and in one case resulted in the leucotome breaking off in the patient's skull. As a result, Freeman designed a new, stronger instrument, the orbitoclast. Freeman embarked on a national campaign in his van which he called his "lobotomobile" to demonstrate the procedure to doctors working at state-run institutions; Freeman would show off by icepicking both of a patient's eyesockets at one time - one with each hand. According to some, institutional care was hampered by lack of effective treatments and extreme overcrowding, and Freeman saw the transorbital lobotomy as an expedient tool to get large populations out of treatment and back into private life. The “ice pick lobotomy” was, according to Ole Enersen, performed by Freeman “with a recklessness bordering on lunacy, touring the country like a travelling evangelist. In most cases,” Enersen continued, “this procedure was nothing more than a gross and unwarranted mutilation carried out by a self righteous zealot.”




DOWNLOAD :
http://rapidshare.com/files/89801289/Ae_lob.part1.rar.html
http://rapidshare.com/files/89805352/Ae_lob.part2.rar.html
http://rapidshare.com/files/89809481/Ae_lob.part3.rar.html
http://rapidshare.com/files/89813815/Ae_lob.part4.rar.html
http://rapidshare.com/files/89818757/Ae_lob.part5.rar.html
http://rapidshare.com/files/89823759/Ae_lob.part6.rar.html
http://rapidshare.com/files/89835180/Ae_lob.part7.rar.html