Omiljena stvar mi je "Carnage In The Temple Of The Damned". Na početku pesme može da se čuje deo notorious govora Jim Jonesa iz Gvajane 1978. u kom poziva 900 svojih sledbenika da popiju cijanid i tako izvrše najveće masovno samoubistvo ikad počinjeno. Ovu kazetu mi je Spale poklonio za rođendan još kad smo đeca bili.
Naravno, u istoj ravni su mi i "The Number Of The Beast" i "Seventh Son Of A Seventh Son" ali je prvi album ipak prvi, i Paul Di'Anno je samo jedan, a i taj garažni zvuk je neponovljiv, posebno u prvoj pesmi. Ko zna zna. :)
Ovaj album sam posebno izabrao jer se na njemu nalazi između ostalih i moja omiljena pesmica "Desperado" uz koju sam bukvalno odrastao. Inače tu pesmu je Alice, kako on sam tvrdi, posvetio Džimu Morisonu. Naravno, tu su i "Under My Wheels", "Be My Lover", dok se vanvremenski hit "I'm Eighteen" nalazi na sledećem albumu "Love It To Death" koji je izdat iste godine. Dakle, valjalo bi i te kako obratiti pažnju na te rane radove benda Alice Cooper, po kome je vokalni solista Vincent Furnier kasnije sebi nadenuo ime i proslavio se. U tom periodu od 1969. do 1974. dok je bend bio aktivan, nastale su sve one pesme koje i dan danas ubijaju: "Is It My Body", "School's Out", "No More Mr. Nice Guy", "Hello Hooray", "Elected", "Billion Dollar Babies", "Muscle Of Love", "Teenage Lament '74" itd.etc. So check it out. :)
