Sunday, May 1, 2011

KPZ Bolnica u okviru Centralnog Zatvora vol.1


A kako je sve zapravo počelo ? Moram prvo da pojasnim kako funkcioniše ta KPD Bolnica u okviru Centralnog Zatvora. Naime, to je 3. i 4. sprat CZ-a i to je navodno odvojena ustanova od istrage koja se nalazi na prva dva sprata i u prizemlju. Znači skroz različito osoblje, različiti komandiri, pravila itd. a uslovi robijanja, pa uslovi su otprilike bili isti, s'tim što ovi dole na istrazi nema šanse da izađu iz soba i da se šetkaju opušteno po bloku, jer ipak, sudski proces je u toku i kao mora ta izolacija da ne bi padalo usaglašavanje izjava, svedočenja i slično. I naravno dole je daleko strožiji režim, komandiri imaju pravo da te umlate na pogrešan pogled, na pogrešnu reč, zapravo mogu da rade šta god im volja, oni su tamo šerifi i tu nema boga. E sad, kad kažem da imaju pravo da maltretiraju ne mislim da se to po pravilu službe tako radi, nego jednostavno nema nikakve kontrole, tu samo oni gazduju i onda naravno da tu ima i psihopata i sadista, i svakak'ih ljudi, koji se tu iživljavavaju i teraju neku svoju politiku.

I još jedna jako bitna stvar, istraga je al' bukvalno pretrpana, čak su za vreme Sablje bili i kreveti na tri sprata, pa vi sad zamislite na šta je to ličilo, onako jedna veća soba i 20-30 ljudi u njoj. Bre tu i da su svi kolko tolko miroljubivi ne mož' da ne dođe do sukoba, jer kad čovek nema svoj prostor za bilo šta, on postaje jako nervozan, uostalom setimo se gužvi po autobusima, po domovima zdravlja, u redovima, jako neprijatno, zar ne? Pola sata čekaš u domu zdravlja pa ti se ogadi ona gužva, a ne da si 24 časa, 7 dana u nedelji u tom i još mnogo gorem fazonu.

E, sa te strane je nama gore u "bolnici" bilo daleko, daleko opuštenije. Em što nas je bilo u sobama do 12, em što su sobe bile otvorene i imao si nekih 100-tinak metara da prošetaš od poslednje sobe, petice, pa do rešetke tj. izlaza na glavni hodnik. Ako ste gledali film Šok Koridor onda kapirate otprilike kako to izgleda, hodnik širine metar i po, gledajući prema izlazu sobe su sa leve strane a desno su prozori koji gledaju na šetnju, doduše sa tih prozora nije predviđeno da se gleda bilo šta tako da su oni postavljeni jako visoko, jer i plafon je baš-baš visok, i naravno, nikako nismo smeli da se pentramo na te prozore jer komandir sedi non-stop u kućici u glavnom hodniku, 2 metra od rešetke, i malo čita novine, ili šta već radi, a malo kao gleda vamo.

Druga i po meni najbitnija razlika je u tome što komandiri bez opravdanog razloga nemaju pravo da biju, znači uopšte nema ono 10 palica i tako tih premlaćivanja, ja sam video jednog dečka da su iscimali jer kad je izlazio na telefon komandir ga pozvao da završio a on nastavio, i komandir krenuo prema njemu da mu uzme slušalicu a ovaj stao u gard. E sad, ovo će neke možda šokirati, naime, komandir nije odma' u'vatio slobodanku i udri, nego sve po P.S-u, molim lepo. Zamolio ga da odstupi, da stavi ruke na zid, da raširi noge i ko da mu čita presudu, rek'o mu nešto u fazonu za ovaj prekršaj ide toliko i toliko palica, ja gledam kroz rešetku, pošto je telefon u glavnom hodniku, i znači ne verujem. Ništa, ovaj se okrenuo prema zidu, valjda već zna fazon sa istrage, i komandos ga bez ikakvih emocija pendrekom po donjem delu leđa lagano izudara. E sad, koliko je jako udarao - jebemliga baš. Uglavnom, kontam da to i nije tol'ko strašno pošto vrlo dobro znam kako mlate ovi pubovi uličari, onako krvnički, sa entuzijazmom, ovo bre nije ništa u poređenju sa tim, jer nema udaranja po glavi, bubrezima i jajima, jedino što dobiješ npr. 20 slobodanki po istom mestu, to ti brzo utrne i miran si, tek kasnije boli, mada šta i ja serem kad nisam imao tu čast da iskusim takav tretman.

Osim tog incidenta, mi sa stražom nismo imali al' bukvalno niti jedan jedini problem za celih godinu dana koliko sam ja boravio tamo. Naravno, možda je nečega i bilo ali ja to nit' sam video nit' saznao. Dakle, atmosfera između nas i komandosa je bila aj' da kažem tako, opuštena, jer ipak je to bolnica pobogu, mislim barem se tako zove. Znači, komandiri su gledali svoja posla i ulazili da nas prebrojavaju s'vremena na vreme, ali nije bio onaj loš trip ko u ostalim zatvorima da moraš da stojiš mirno pored svog kreveta, ko u vojsci, nego brate mi ležimo po krevetima, ovi igraju šah, treći gledaju TV, komandir ako je neki opušten lik još nas i pozdravi, kako ste momci, šta se radi i slično, ja bre prvih metar dana nisam mogao da verujem da je to zatvor, tek kasnije su mi objasnili ljudi koji su bili u Zabeli kako to zapravo izgleda fo' real. Znači, to je bila jedna banja robija, i sve bi bilo skroz OK i opušteno da nema pogodite koga. Pa robijaša naravno, to je zapravo i najveći problem, jer tu se baš vidi na konkretnim, svakodnevnim primerima da je čovek čoveku bre vukodlak, jer ne tebaju nama komandiri da nas biju mi ćemo sami da se poubijamo između sebe. I vaistinu, sad kad gledam, pa jebote sreća da je bilo tih komandira da nas nadgledaju povremeno, jer da njih kojim slučajem nije bilo to bi bre bilo krvi do kolena i to na dnevnoj razini, za glupost, zbog frke oko reda za tuširanje, zbog teretane, zbog duga na kantini, zbog raznih prevara (narkomanska posla, ne bih o tome), zbog borbe za prevlast, ili na bloku ili u sobi, pa onda zbog kreveta, ko će gde da spava, ko gore a ko dole, i još tisuću hiljada razloga, a najviše ubedljivo zbog tih kompleksaških akcija, to kao, ja neću da ribam hodnik, neću da perem sudove, neću klonjaru, neću ovo, neću ono, to sve bre razmaženo, ko da su napolju bili neki opaki krimosi, a zapravo svi džankiji oni najgori, e takvi obično prvi najebu ako nisu baš jaki ili imaju zaleđinu da mogu da odbrane taj svoj stav. I da bre, narkomani kad dođu na tu meru lečenja u CZ pošto nisu više na gudri onda počinju svašta da tripuju, pa tako i te priče o kriminalu, a da pitaš bilo koga iz realnog krimi miljea svako će ti reći da je taj što se kurčio zapravo ološ onaj najgori ulični, i zaista tako beše, tek kad sam izašao na slobodu pa se raspitao za neke ljude ko su i šta su saznao sam o čemu se tu radilo. Nama prodavali priču avioni, kamioni, šleperi (ne bukvalno) a vamo skinuo ženi zlatan lančić na trkača, ili kuhinjskim nožem startovo prodavačicu u kiosku i slične krizaške akcije, al' džaba, puni sebe, da ne poveruješ. Mene bi bio blam, i zapravo mene i jeste bio blam zbog dela koje sam počinio, bila me bre sramota, tek posle 2 meseca sam skontao da su skoro svi tu zbog tako nekih pa i daleko gorih akcija, retko da je bilo pravih dilera ili krimosa, tj. barem na mom bloku ih nije bilo pošto su kazne bile do godinu dana. Mislim, šta reći a ne smoriti kad je sa nama bio klinac, ma dete bukvalno, iz Subotice, koji je za paketić trave dobio 4 meseca il' tako nešto.

Već na ova druga 2 narkomanska bloga je bilo malo drugačije. To su blokovi 5-1 i 5-2. 5-1 je bio za povratnike, dakle jedna prolazna stanica gde ih dovedu na par meseci da se kao skinu i onda ih teraju dalje u Zabelu, Mitrovicu ili Niš, i to je bio najzajebaniji blok, iskusni lopovi, dileri i ostali, i mnogo starija ekipa sa robijama i do 20 godina i slično. Na 5-2 su bili ljudi kojima je to bilo prvo delo ali koji su dobili više od godinu dana, dakle opet do 20 godina, znam to jer sam bio sa jednim dečkom na prijemnom, moje godište, dobio 20 godina za ubistvo pumpadžije, dakle delo iz člana 169, razbojništvo sa smrtnim ishodom, i još mu se javni žalio i tražio 40 godina. Jebem ti život. E takvi likovi su bili na ova dva bloka tako da mi je bilo jako, jako drago što sam na 4-2, i ne kažem to što su ovi likovi bili neki manijaci nit' bilo šta slično, nego jednostavno zajebano je da ja sa godinu dana delim sobu sa nekim ko ima 20 godina, pre ili kasnije doći će do pičvajza, čak mi je kasnije pričao jedan stariji alkos, da su ljudi sa dužim robijama mnogo bolji za saradnju od ovih što imaju male kazne, i zaista je bilo tako, kod nas su ovi sa najmanjim kaznama bili najgori, jer zamisli dođeš tek na blok sa tako kaznom ko što sam ja imao, a lik koji ima 2 meseca svako veče pred spavanje pomera onaj kalendar na zidu, i kao raduje se, jedan dan manje, još tolko i tolko dana, pa jebo bi mu mamu realno. Posle par dana smo mu skinuli taj kalendar sa zida i oterali ga u pičku materinu, samo bezveze diže tenziju, jer šta sad, ja treba da krenem kao da brojim od 365 unazad ?! Ili ovaj što ima 20 godina da krene da broji mesece ?! Nemojmo se zajebavati jebiga... 

TO BE CONTINUED...

4 comments:

annie said...

odlican post! Cekamo nastavak tvojih iskustava iz prve ruke :) I svaka cast na stilu koji negujes, na toj neposrednosti, iskrenosti i direktnosti. Vidi se da nije 'filovano' i 'namazano'. A i cita se bez daha!

P.S. Moze li se znati konkretan razlog tvog 'boravka' u CZ?

son of man said...

Ma klasična ulična otimačina, prekvalifikovana u razbojništvo zbog nekih gistro lakih telesnih povreda, ma bezveze, da nisu ubili Đinđića dobio bi uslovnu kaznu, što i jeste bila prvostepena presuda, al' onda krenula Sablja i sve nas jadnike, sitan ološ u zatvore. Jebiga.

irini said...

Mogao bi ti polako da te "memoare" slazes po redu i sakupis materijal za drugu knjizicu , verujem da bi bilo pored zanimljivog i korisno, poucno i t.d.

Haos said...

Ako vas tačno zanima kako izgleda pogledajte fotografije na stranici "UNUTRA" film na Fejsu. Film je autentičan i u fazi postprodukcije je sada

Related Posts with Thumbnails