Heaven's Gate: The Cult of Cults (2020)

Ovo je dokumentarac samo za fanatike tj. za one koji su gledali onaj čuveni old school dok. pa ih zanima cela priča o Heaven's Gate. E ovo vam je cela priča. Naravno i ako niste čuli za ovaj slučaj ne bi bilo loše da pogledate. Znači Heaven's Gate od svojih početaka 70-ih pa sve do masovnog samoubistva polovinom 90-ih.

The Sons of Sam: A Descent into Darkness (2021)

Izuzetan Netflixov dokumentarni serijal. Dovoljno je samo da ste upoznati sa slučajem, tj. ko je bio David Berkovic i da je ubijao tamo neku omladinu po automobilima, a sve ostalo će vam se samo kasti. Posebno sam oduševljen jer je u ovom filmu po prvi put objašnjena veza između Berkovica i Satanističke Crkve, ali i meni još bitnija sa Process Church of The Final Judgement jer sam i sam u toj priči u neku ruku. Uživajte! MUST SEE! :)

 

 

Deadly Cults S01 (2019)

 Evo konačno i prve sezone. Uživajte! :) 

"It recounts each case through interviews with the investigators, former cult members, and family and friends closest to the victims." 

TORRENT

Deadly Cults S02 (2020)

Za sad sam našao samo drugu sezonu al' biće i prva ovih dana. Znači, 8 epizoda - 8 žešće zajebanih kultova od kojih smo do sada eventualno čuli samo za Heaven's Gate. I možda zaista ne morate znati kada je Milutin došao na presto, ali svakako mora da ste upoznati sa svakom jebenom sektom diljem planete, ako ni zbog čega a ono barem zbog opšte informisanosti. Zar ne? 

 TORRENT

Leah Remini: Scientology and the Aftermath (2016–2019)

Leah Remini u krstaškom ratu protiv Sajentološke Crkve. Tri sezone su igri. 

"A series featuring stories from former members of the Church of Scientology whose lives have been affected by the Church's harmful practices. Along with a team of former high-ranking Scientology insiders who understand the inner workings and policies of the organization, Leah gives the victims a chance to be heard."

Sympathy For The Devil: The True Story of The Process Church of the Final Judgment (2015)

Director:
Neil Edwards

Da li su kontraverzni Process Church bili zaista satanisti ili pak zajebantisti, i u kakvim odnosima su bili sa Čičom. O tome i još mnogočemu govori ovaj nadasve zanimljivi dokumentarac.

"Google ‘The Process Church of the Final Judgment’ and you will discover a long list of lurid conspiracy theories. The cult has been accused of being the inspiration for Charles Manson's 'crimes of the century', influencing the assassination of Bobby Kennedy, and being the root of the notorious Son of Sam serial killings.

Formed in 1960s England, many of its members were drawn from wealthy families and aristocracy. Newspapers branded them the 'Mindbenders in Mayfair' and 'The Devil's Disciples'. Ever since, members of The Process have adopted a secretive stance.

Only now, have former members of the inner circle agreed to reveal the truth behind the conspiracy theories, and open up about their beliefs, rituals, and the closely guarded secret of the real power behind it all.

The film gets behind the veils of the cult and tracks their journey from their formation in London’s prestigious Mayfair district, through wilderness experiences in Mexico, flirtations with pop royalty, and their spread state-side that resulted in them being ‘christened’ ‘One of the most dangerous satanic cults in America’.

With contributions from leading former members of the cult, and insights from filmmaker John Waters (who encountered the cult whilst living in New Orleans) George Clinton (who included Process writings on his Funkadelic albums). Plus artist Genesis Breyer P-Orridge, and renowned authors Gary Lachman, Robert Irwin, Gaia Servadio (who infiltrated the group in 1966), and Manson biographer Simon Wells."

DOWNLOAD

Glen Taylor Helzer: Children of Thunder (2011)

"Glen Taylor Helzer was a self-appointed ‘prophet of God’ who formed the religious cult ‘Children of Thunder‘ with two disciples (his brother Justin and fellow Mormon, Dawn Goodman) and would eventually lead them on 5 day murder spree that would take the lives of 5 innocent victims."

Deadly Devotion: Temple of Doom (2013) + hare krishna četnici

Dakle, šta je ovo, o čemu se ovde radi? Čuveni pad Kirtananande Swamija, lažnog Hare Krišna (HK) gurua, mada se to u ovom dokumentarcu uopšte ne pominje, pa tako prozivaju ceo originalni HK pokret i njegovo vodeće telo ISKCON. Čak se više puta u ovom dokumentarcu kaže da je to taj Hare Krišna pokret, a Kirtanananda je još 1987. izbačen jer je tvrdio da je isključivo i samo on jedini duhovni naslednik osnivača pokreta A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada koji je napustio svoje telo 1977. godine. E, pošto toga ovde nema, dužan sam da napomenem da je guru Kej, kako su mu tepali, odmah nakon čina rasčinjenja osnovao svoju organizaciju pod nazivom "The Eternal Order of the League of Devotees Worldwide", i usput sa sobom "poneo" ogroman kompleks New Vrindaban u Zapadnoj Virdžiniji gde se naselio sa svojim hardkor sledbenicima. Taj ispad autora ovog filma je neoprostiv, ali pošto se radi o serijalu Deadly Devotion a ne o full lenght dokumentarcu onda nam ne preostaje ništa drugo nego da gledamo i ćutimo, jer nije urađen nijedan drugi rad na ovu temu, pa čak ni Hare Krišna sledbenici se nisu time bavili, valjda zbog njihovog kodeksa o nekritikovanju i javno i privatno bilo koga ko pogreši, skrene sa puta ili "padne" ovako kao guru Kej, a što me je oduvek nerviralo, jer ogovaranje je neminovno, i nema foliranja oko toga. Al' dobro, to je njihova politika koju ja poštujem taman kolko poštujem i kad Sveti Sinod SPC izbaci neku šokantnu odluku, ili parkira svoj skromni vozni park. Dakle, nećemo više da pljujemo po religijskim organizacijama, jer prvenstveno nije zdravo zbog loše (instant) karme koja se gomila i koju sam osećao na svojim leđima celu proteklu deceniju-dve, dakle poštujmo HK kodeks, nema "kritiziranja". Samo da napomenem da koristim hrvatske izraze i reči, NE da bi se zajebavao, nego samo zato što su se i u hramu koristile masovno, a sve zbog knjiga koje su sve bile prevedene isključivo na hrvatski (Hrvati uleteli pre nas jbga).

Znači, tema nisam ja (gistro) no Kirtanananda od momenta kad se otcepio te došao u Nju Vrindavan da napravi svoj ašram. Tu počinje još u startu sa svojim "kačavendisanjem" jer više niko nije mogao da ga kontrololiše. Interesantno je takođe kako je prikazan glavni lik ove priče Steve Bryant aka Sulochana Prabhu, koji se još 1974. priključuje pokretu a onda nekako jbmliga kako dolazi u Nju Vrindavan gde upoznaje guru Keja i biva oduševljen njime, ko da niko od HK monaha nije mogao da mu kaže da ovaj nije više "bonafide", što bi rekli Hare Krišnaisti - kako sam ih ja krstio.

Inače i sam sam još tamo 1994. (pa sve do 1996. i studentskog protesta) posećivao beogradski HK "TEMPL" (hram u slengu) na gornjoj Karaburmi, u Ćustendilskoj ulici, i bio u početku veoma oduševljen kako sve to izgleda, imao sam trip kao da sam pronašao svoje davno izgubljeno pleme, a i muzika i hrana su bili nešto najbolje što sam čuo i okusio za života, te i dan danas slušam njihovu duhovnu glazbu i trudim se da napravim nešto, neki sabđi s karijem po receptima al' mi ne ide, jeste lepo ali nije to taj ukus ko u hramu jbga. Uglavnom, sve to me nagnalo da nastavim da dolazim, da mantram Maha-mantru na brojanici 16 krugova dnevno puta 108 mantri pa izračunajte koliko je to mantranja i koliko traje. Za mene je to bila nemoguća misija, jer em što sam imao samo 17-18 godina i bio napaljeni tinejdžer, em sam bio dekoncentrisan od malena te nisam mogao ni 4 kruga pošteno da izmantram kolko je to zapravo težak proces, ali po njihovim shvatanjima to je glavna akcija na putu ka samospoznaji.

Takođe celibat, bramaćari ekipa, sledbenici koji su dali zavet sebi da će apsitinirati od seksa u bilo kom smislu, auuu, a nas 10-ak klinaca jarana, došli sa HCpunk scene, pola iz Novog Sada pola iz BGD-a, svi upali u taj trip i sad kao ideš ulicom, voziš se prevozom, a ljepe žene prolaze kroz grad, ti lagano spustaš pogled, i kao bodriš sebe "moram izdržati, moram se odupreti", i baš ko za inat, u to doba dok sam se cimao da postanem bramaćari odjedared devojke počele mene da muvaju, posebno u gradu na koncertima a i ovako u IV BGD gimnaziji. I ja sad uvatio da pitam bhakte o čemu se tu radi, tj. lažem, ja nisam imao muda da ih pitam, bio sam jako povučen, pa je onda uleteo brt Cobe koji je tada bio vokal u našem HK-core bendu Austerity i sve razotkrio. Po njihovoj priči te devojke i svi drugi izazovi su samo zamke materijalnog sveta tj. Maya (iluzija), i one su nas kušale da skrenemo sa duhovnog puta. Ih, pa naravno da sam skrenuo nebrojeno puta, 17-18 godina bre, oću da jebem a to košta...al' me posle uvek grizla savest, nisam imao jaja nikome to da kažem dok se Cobe najopuštenije žalio DJ Munji koji je takođe bio u priči. Jasno se sećam tog razgovora u autobusu dok smo se vraćali sa Karaburme ka gradu, al' to vam neću odati šta su pričali, hehe.

Uglavnom, ja sam bio propast u svakom pogledu, niti jedno pravilo nisam mogao da ispoštujem...ili se možda nisam dovoljno trudio? Navodno, bhakte koje su dovoljno uporno mantrale imale su neki osećaj, nešto ih je radilo, mene nikad ništa. Ali to me nije omelo da nastavim da dolazim što zbog hrane, što zbog druženja, muzike i prelepih devojaka u sarijima, ali njima navodno nismo imali pristup, jer one su bile u jednom delu hrama - Matađi ašram, a mi u drugom - Bramaćari ašram, ali opet smo se često sretali, posebno nedeljom na sunday feastu kada su dolazili i civili u goste, a i ovako dok smo vršili svoje "službe". Svako od iniciranih bhakti pa i "aspirant" (onaj koji goni inicijaciju) je imao svoju službu tj. obavezu da tokom dana odradi neki posao za opštu korist. Neki su čistili, neki tovarili ugalj (hram-kuća se grejala na ugalj jbga), neki muzicirali nedeljom, neki spremali hranu, i tako dalje, ma sve što možete da zamislite u okviru jedne nazovimo je komune, a bio je i jedan sa bramanskom inicijacijom (druga i finalna inicijacija koja se dostiže posle više godina predane službe i ne dobijaju je svi - valjda) koji je vodio obrednu službu pred oltarom, al' to je malo kompikovano da se opiše, to mora da vidite dal' na youtube-u dal' uživo, you choose. Ja nisam imao svoju službu jer su me odma' izvalili da sam lazy i da nisam pravi materijal za kalupljenje, tako da sam bio što se u zatvorima kaže "leteći", znači onaj koji kulira i mantra ili priča sa nekim a onda uleti neki bhakta i kaže - ajmo treba nam pomoć. Onda pošto smo dokoni idemo i šljakamo jbga, da "zaradimo" bar za pola te hrane (besplatne) koju nazivaju "prasadam" a koju smo svaki dan "častili" (jeli) i svega ostalog.

Naravno, uvek je tu bila ekipa koja je eskivirala sve aktivnosti, fejkirala bolesti i razne izgovore, ali su i oni dobijali prasadam svaki dan po tri obroka, jer to je i bila poenta prasadama - besplatne hrane, nahraniti siromašne, bolesne pa i ove folirante. Tu im stvarno odajem počast i kažem svaka čast, jer nikada nisam ni dinara dao kao dobrotvorni prilog za ovih 20-ak godina a svaki put sam dobio bahat "prasinger" - što bi reko Cobe. A bogami nisam se ni pretrgo od rada, za te 2 godine par puta sam unosio ugalj po zimi (hardcore), par puta išao u nabavku, 2-3 puta prebrisao glavnu sobu u potkrovlju gde su bila božanstva - Sri Sri Gaura Nitai (Jay!), i malo pomagao u spremanju hrane ljušteći krompir, seckajući šargarepu i ostalo povrće, što mi je bilo i zadovoljstvo jer opušta i smiruje, obično uz neku muziku. Tako da oni koji plasiraju priču po medijima trenutno a i 90-ih, da je to još jedna od opasnih sekta koja te obrlati i iskoristi - samo lupetaju uz neke površne informacije tipa Vanja Bulić gistro novinar kad krene da mu ga daje pompezno, jbm li mu nanulicu - što bi reko brt Šone. Uostalom ja sam živi (živi?) dokaz da je to neistina, da je to laž bre. Mada dešavale su se razne negativne akcije i ovde, jer Srbi smo - volimo da kraduckamo, ali ne u toj meri da može tebe kao jedinku da omete na duhovnom putu, jer šta me zabole što je neki kreten tamo ukrao pare od donacija, kakve to veze ima sa mnom, ne tiče me se, jer ja vamo samo mantram i kuliram, zar ne?

Takođe, još jedan bedak koji sam primetio a o kome se nije vodilo računa tada, znači izvalio sam bar 5 bhakti da su gej opredeljenja, a gistro u celibatu, a vamo vrebaju klince, oči im ovolike, kupaju se zajedno navodno da ne troše vodu. Samo vidiš zaključana vrata od kupatila, i to me najviše smorilo i odbilo, jer mi bilo više skroz neprijatno da dolazim u bramaćari ašram a da me ovi startuju na finjaka. Kad se samo setim lika koga su zvali Boy George, čovek bio bre openly gay, tako se ponašao, ma ceo fazon, tripovo se na Boj Džordža, al' to niko nikad nije izgovorio. Doduše on je bio skroz OK lik, jer za njega se bar znalo šta je, i prilazio nam je drugarski, nije nas cimao, dok ovi drugi da ne navodim sad duhovna imena, većinom izbeglice iz Sarajeva jer to je bila 1994-95, a i mislim (znam) da nisu više deo pokreta, stalno su smarali, jer izvalili su da smo mi, klinci gistro ranjivi zbog godina i činili se naivni, a cela ekipa cepala HCpunk baš u to vreme, to sve namazano. Znači ceo Austerity (bez bubnjara), Aref, Cobe, ja, onda Srđa iz Overdose (i Austerity), on je bio malo duže u tome, zatim brt Spale, Srđan i čuveni fanatični Milomir (iniciran kod Sacinandana Swamija) iz novosadskog benda Strife or more, i jbmliga ne mogu sad da se setim sigurno je bio još neko, kapiram da će se javiti ako ga nije blam hehe. Danas, od te ekipe NIKO nije ostao u priči, čak ni fanatični Milomir koji je našao konačno curu i razgulio. Eto kako su nas dobro izmanipulisali, kako nam nisu dali da napustimo sektu, kako su nas pratili, ucenjivali i slično. E da, svraćao je često i Dr Nele Karajlić u vreme "Složne braće" a sve zbog Daksha Prabhua poznatijeg javnosti kao Darko Ostojić Ogi aka Minka iz "Top liste nadrealista" i Nana iz "Složne braće". E, to je bio šou sa Ogijem kad smo bili solo dole u ašramu, koje su to izvale, mi smo plakali, a meni je pošto sam fan na gitari objašnjavao kako se sviraju neke pesme Zabranjenog Pušenja u originalu (Fikreta) jer je svirao bass na "Pozdrav iz zemlje Safari" i "Male priče o velikoj ljubavi". Znači, lud'lo od zajebancije, hehe. :)

E, danas je skroz druga priča, jer skoro cela ta starija ekipa koja je bila inicirana kod Harikesa Swamija aka Vishnupada, vodećeg gurua u HK pokretu (i on razgulio, oženio se), je "blupnula" (napustila priču), uključujući i osnivače Hare Krišne kod nas, članove čuvenog svetskog bađan benda Nityananda, možda ste ih gledalu u Sava Centru il' tako negde. Dakle, svi su se razišli, većinom jer su bili fejk a i brate guru ih napustio, zamisli to da te guru izda, nedobog nikom. Tako da je danas ostala samo true ekipa i većinom su mlađi, a hram je drastično skromnijih dimenzija, ako se to uopšte može nazvati hramom, mada ako se ne varam, gde god postaviš božanstva to automatski postaje "mhra" - što bi reko Cobindra. Znači, hram je manji, atmosfera je skroz opuštena, nema ovih predatora, i opet nisam dao donaciju kad sam bio s curom 2013. Doduše ovaj put sam kao spremio keš 150 dinara, ubacio u onu kutiju, i na kraju kad smo krenuli kući ja se setim da bi mi prijao jedan vinjačić ili lozica, i zamolim brta Blanušu i on kakav je ispravan, OK i dobrodušan lik, ladno izvadi iz kutije i vrati mi pare uz reči - ma nema veze, i osmeh naravno. E, takvi su sad ljudi tamo, pa nek novinari kenjaju šta god im volja. Jay!

Nego tema je Kirtanananda i njegovi gresi, e to pogledajte u ovom dokumentarcu, jer moja priča nema nikakve veze sa njegovom organizacijom. Samo ću navesti da je kod njega bilo i bahate manipulacije sa tokom novca, nasilja (a "ahimsu", nenasilje ko jebe), manipulacije, zlostavljanja DECE, i na kraju ubistva glavnog junaka ove priče Sulochana Prabhu aka Steve Bryant. Šta se zapravo dogodilo i šta se na kraju desilo sa guru Key, to za sad nek ostane misterija.

"A documentary on the life of Sulochana Prabhu (Steve Bryant) and his attempt to expose the bogus self-proclaimed Hare Krishna leader Kirtanananda (Keith Ham)."

Sathya Sai Baba: Man of Miracles (2006)

Director:
Don Como

Nije OSHO al' i Sai Baba je mnogo dobro prošo. Skroz lud dokumentarac, crazy shit yeah. Ko poznaje iole Babine akcije taj zna o čemu pričam, manifestacije, mistične moći, čitanje misli, vidovitost, lečenje svega, astralne projekcije, znači sve što i ja praktikujem samo što ja radim i gnotičku magiju i staroslovenske paganske tripove. Sai mi ga baba. :)

"Hosted by Rod Serling. You are about to witness the apparently spontaneous manifestation of objects from thin air or, perhaps, another dimension.This particular phenomenon is only one among many attributed by his followers to a man of extraordinary mystical powers, an Indian mystic and guru known throughout the world as Sathya Sai Baba. Some of the psychic powers reported by his followers are the ability to read minds and see into the future, to cure disease by miraculous means, to project his astral body anywhere in the world and to adopt other forms, both human and animal. In this film you will witness events which may be unbelievable. However, try to keep an open mind, for some of this man's feats have been captured on film, and you will see them now as they actually happened."

DOWNLOAD

Wild Wild Country (2018)

"When the world's most controversial guru builds a utopian city deep in the Oregon desert, conflict with the locals escalates into a national scandal. A true story."

TORRENT

The Institute (2013)

"Feature-length documentary that examines a San Francisco-based Alternate Reality Game, where thousands of participants got more than they bargained for. Told from the players' perspectives, the film looks over the precipice at an emergent new art form where the real world and fiction narratives merge to create unforeseen and often unsettling consequences."

TORRENT

Waco: Madman or Messiah (2018)

Što se mene tiče Koreš je bio mesija, jer za razliku od davnih vremena kada su mesije proganjali i razapinjali na krst, danas ih ubijaju, osuđuju na smrt i doživotne robije. Naravno, pored mesije bio je i ludak u neku ruku, jer svi ti proroci su morali da budu i ludi, ekscentrični, a sve u cilju da bi odradili to što su naumili. Kontam da se većina neće složiti sa mnom ali evo, pogledajte dokumentarac pa sami prosudite. Neko nosi krst oko vrata a neko vešala, a značenje je isto, samo su se vremena promenila. Današnje društvo kao i ondašnje jednostavno ne prepoznaje prave mesije, ali možda to tako i treba da bude, jer nije Juda slučajno "izdao" Isusa, zar ne?

"Told by survivors, news clips and audio recordings of David Koresh. It tells the story of how he rose to power as their "prophet" and then fell from glory in the standoff and fire that made history."

TORRENT

Prophet's Prey (2015)

Director:
Amy Berg

Kolovođa i vrhovni sveštenik Warren Jeffs, prorok "Church of Latter Day Saints" (poznatiji i kao Mormoni) tolko je ogrezao u zlostavljanju maloletnica da ga je čak i FBI turio na listu most wanted. Šta se zapravo desilo, i šta je ovog bogougodnog i povučenog čoveka, čestitog domaćina, nagnalo da se ovako razbahati.

"When Warren Jeffs rose to Prophet of the Fundamentalist Church of Latter Day Saints, he took control of a religion with a history of polygamous and underage marriage. In a short time, Warren managed to expand these practices and the power of his position in unprecedented ways. He bridged the gap between sister wives and ecclesiastically rape, befuddling the moral compass of his entire congregation. The film examines Warren Jeffs' life and shows how he became a worshipped and adored Prophet. Warren has a devout following numbering in the tens of thousands - many of whom would give their life at any moment with just one word from the Prophet. Despite a trail of abuse and ruined lives, Warren has maintained his grip on power."

TORRENT

My Scientology Movie (2015)

Director:
John Dower

Priča o Sajentološkoj Crkvi iz skroz neoubičajene perspektive legendarnog novinara Louis Therouxa. Uz doista odličan dokumentarac Going Clear: Scientology and the Prison of Belief (2015) ovo je definitivno najjači rad na zadatu temu. Bilo kako bilo, gde god da krenem gde god da odem iza svakog ugla me vreba sveprisutni duh L Rona Hubbarda sa sve onim kezom od uveta do uveta.

"Louis documents his investigation into what goes on behind the scenes of the infamous church of scientology."

TORRENT

Jack Parsons: Jet Propelled Antichrist (2006)

Pročitati biografiju "Sex and Rockets: The Occult World of Jack Parsons" pa pogledati film ili obratno. U svakom slučaju obratiti pažnju...iz fundamenta!

"Jack Parsons: Jet Propelled Antichrist is a story about one of the fathers of modern rocketry and a founder of the Jet Propulsion Laboratory (JPL) which as part of NASA still leads the way in the development of rockets and the exploration of space. He was also an occultist, a sorcerer and a magus. The infamous magician Aleister Crowley the self-proclaimed Great Beast called him son. He called himself ‘The Antichrist’ and was repeatedly investigated by the FBI. At the age of 38 Parsons died in a mysterious explosion that made headlines around the US. Officially it was a tragic scientific accident — other interpretations of the event persist to this day."

DOWNLOAD

Osho: Rajneeshpuram (2012)

Vidim da danas dosta raje po fejsbuku i svuda citira stanovitog gurua pod konspirativnim imenom Osho, pa reko sebi daj da vidim ko je bre taj Osho i kojim je dobrim došo. Skroz zanimljivo štivo jer je Osho na kraju bogme jako loše prošo. Kriminal sviju vrsta, bioterorizam, nameštanje izbora u Oregonu, you name it. Ma bre zezanje u fulu, znao čovek da živi, posedovo 15 rols-rojseva, živeo život punim plućima, što ste ljubomorni?

"In 1981, Bhagwan Shree Rajneesh, a spiritual leader from India, and thousands of his disciples moved to Wasco and Jefferson Counties. On what had been the Big Muddy Ranch, the “sannyasins” set out to build a new city, a utopian community in the desert — Rajneeshpuram.

Thousands of people from around the world gathered here to celebrate life. They worked hard and transformed the landscape. And more than a few hoped to spend the rest of their days at this place. But by 1986, they were gone.

“If you live in the country you kinda like the country to remain the way it is.” (Bernie Smith, former Wasco County District Attorney)

Many of the Rajneeshees came from overseas, and most from urban backgrounds. They were vegetarians, now living among ranch people and small-town retirees in central Oregon cattle country. The two cultures were foreign to each other, and ultimately they would clash.

“I think there were a lot of masters and maybe doctor’s degrees out there. It didn’t mean they had any horse sense. They were pretty illogical about a lot of things.” (Margaret Hill, former Mayor of nearby Antelope, Oregon)

As the Rajneeshee planners began to slog their way through the rules and regulations of local government, problems arose. As the new people encountered the slow-grinding wheels of bureaucracy - the building codes and zoning restrictions and other land-use regulations — the sannyasins’ patience grew thin. Confrontation and rude behavior followed.

The Rajneeshees took over the town of Antelope. Their leadership declared the local people to be bigoted and threatening. And Bhagwan’s open disdain for Christianity did not play well in the new conservative, Christian environment.

“At some point people stopped talking, and they just started screaming. Nothing is going to get done in that environment, and nothing got done.” (Milt Ritter, former news videographer)

In the span of four-and-a-half years, Bhagwan’s people invested more than 50 million dollars in Rancho Rajneesh. They made substantial improvements to the land. Many found real joy in being close to their spiritual master and part of the Rajneeshpuram community. But they ultimately would walk away from it all.

Twenty-five sannyasins would be convicted of crimes: arson, wiretapping, immigration fraud, election fraud and attempted murder. Ten would serve time in prison."

The Sacrament (2013)

Director:
Ti West

Ekipa VICE-a se upućuje u jednu izolovanu religijsku zajednicu ne bi li snimila još jedan od svojih prepoznatljivih dokumentaraca. Ovaj rad me neodiljivo poseća na priču o Jim Jonesu i njegovoj komuni u Gvajani krajem 70-ih, ali upravo mi se to i svidelo ovde, jer takav tip filmova bi mogao da gledam uvek iznova i iznova, iako sam do sad pogledao bukvalno sve igrane i dokumentarne filmove na temu Jonestowna. Ali to je izgleda samo moj problem. Can't help it, I just love this shit.

"The journalist Patrick works at the VICE, a company dedicated to cover bizarre news. When his sister Caroline joins a community, she travels abroad with her new family. Out of the blue, Caroline invites her brother to visit her in an undefined country and Patrick travels by helicopter with his friends Jake and Sam that work with him at VICE. They find weird that the men that have come to guide them to the Eden Parish have guns. On the arrival to the camp, Patrick, Sam and Jake find a community of happy people that worship Father. They interview Father but soon they realize that people are not as happy as they seem to be. Further, they find that they are trapped in the Parish Eden and they want to leave the place with the newcomers. But the Father does not have intention to let them go."

Going Clear: Scientology and the Prison of Belief (2015)

Director:
Alex Gibney

Može da kenja ko šta oće ali Sajentolozi su meni neviđeni carevi o čemu sam više puta pisao i obrazlagao svoj stav, stoga jedva čekam da se pojave i u Srbiji da se prvi učlanim, pa da viš onda šta je prava religija i fanatizam. Hrišćanstvo je želeli to neki da priznaju ili ne skroz prevaziđena i jeftina priča, il' što bi rekli Ameri - it's so prošli milenijum...a mi smo budućnost. Vidimo se.

"A devastating two hour documentary based on Lawrence Wright's book of the same name. Scientology is laid bare by a film that skilfully knits together archive footage, testimonials from former high ranking officials and public, and dramatic reconstructions."

DOWNLOAD

Aghori Babas: Living With The Dead (o najekstremnijoj hindu sekti, srpskim grobljima i samilosti)

Ako vam je neko nekad reko da su Vladika Nikolaj i Alojzije Stepinac sveci taj vas je žestoko zajebo. Sad ćete da vidite ko su pravi hodajući sveci. Aghori je hindu sekta čiji pripadnici živeći skroz asketski na mestima pored reka gde hindusi spaljuju svoje mrtve obožavaju Šivu na veoma specifičan način. Oni nemaju ništa svoje osim ljudske lobanje koju su dužni da sami pronađu na obali svete reke Gang, mada ima tu i drugih reka naravno, a koju onda pretvaraju u posudu iz koje jedu, piju i vrše sve vrste obreda ne napuštajući to mesto uz reku gde se svakog dana neko spaljuje, a takvih mesta u Indiji ima na svakom koraku tako da gde god krenuli oni će naći sebi dom i sve što im je potrebno za život. Meni je u startu ovo sa spaljivanjem mrtvih javno bez ikakve kontrole države bilo jako zanimljivo, jer se tu zapravo vidi prava iskrenost hindusa i naravno budista koji tu na konkretnom primeru bez ikakve pompe i kuknjave dokazuju svoju veru da je telo samo obična ljuštura, parče mesa i da posle smrti kurcu ne služi, a sećam se i od ranije onih snimaka sa tih mnogobrojnih mesta za spaljivanje kada lokalni psi još dok je telo na lomači skinu nogu ili koji već deo leša je dostupan, i to fino pojedu a bez da im iko to brani ili ih tera otalen, dok kod nas jure Cigane da ih biju po grobljima kad vide da su maznuli bilo šta što se u staroj hrišćanskoj tradiciji donosi pokojniku na grob, setimo se samo flaše vinjaka zabodene u zemlju i čega sve ne. Zbog svega ovoga ja tvrdim da je Indija jedina zaista sveta zemlja uz naravno Tibet, a ne vamo nekakav Jerusalim, Vatikan, Kosovo i štatijaznam.

Na tom prostoru za razliku od 99% ostatka sveta država nema svojinu nad telima pokojnika, niko te ne cima gde ćeš i kako da upokojiš bližnjeg svoga. A kod nas, kod nas su čak i taj obred kremacije oskrnavili, u Srbiji ni tim pepelom nemaš pravo da raspolažeš, no je sve pod totalnom kontrolom države, tako da ono što gledamo po inostranim filmovima da narod prosipa pepeo po rekama il' planinama, ili ga nosi kući u urnama, to je kod no, no, to je strogo zabranjeno. U nas se tačno zna gde su predviđena mesta za sahranjivanje i ko to prekrši biva il' krivično il' prekršajno gonjen. Naravno kao i u svakoj mrtvoj državi ni to ne važi za sve, jer nekima se i može, evo setimo se samo primera Slobodana Miloševića koji je van svakog zakona sahranjen u dvorištu svoje porodične kuće, ili Tita koji je sahranjen u muzeju bukvalno, a nekada, ne baš tako davno, kada država nije bila tolko represivna to je zapravo bila normalna pojava. Sećam se u jednom selu kod ozloglašene banje Vrujci, gde sam šetao po tim stazama gde nikog živog nema, samo ideš i naletiš na grob pored puta, znači najopuštenije su ljudi saranjivali svoje bližnje što bliže kući, jer što bi se cimali na tamo neko seosko groblje udaljeno i po 20 kilometara, pa sam tako kod komšije vido i da ima grob iza kuće, dok u Beogradu neke babe putuju svaki vikend sa Vidikovca čak na Novo Groblje ili Bežanijsko, a to vam je vremenski ko putovati od Beograda do Novog Sada, znači totalni besmisao. Al' to je ta grobarska mafija koja je jača i od same države, mada mi se nekad čini da su skroz ista priča, jer ogromna se tu para vrti. Uvate tako ojađenog čoveka pa ga prvo oderu za grobno mesto, pa za sanduk, pa još za 300 tih skroz nepotrebnih sranja, a čovek jadan šta će, sve poplaća...jer tako tradicija nalaže, uostalom nije ni čudo što je predsednik naše države Tomislav Nikolić karijeru započeo kao grobar, jer to je bre siguran biznis, svakog dana neko umre il' se rodi.

I zato ja ako budem imo sreće da budem kolko tolko svestan da mi se smrt sprema, fino ću da odem u jednu gustu šumu, neku ko što je ona u Japanu ispod planine Fuji, gde ljudi odu pa ih nikad više ne nađu, pa da vidim kako će onda država da mi ga utera, da me izjebe, da me ukalupi tamo po onim parcelama, i to ne zato što se ja sad kao brinem za svoje telo, gde će da počiva i slične gluposti, nego iz čistog inata: e baš nećeš ti da mi naređuješ gde ću ja mrtav da ležim, bolje i sitne životinje da moj leš razvuku nego grobari da zarade na mojoj smrti. I zato je Indija dojaja jedno mesto, tamo ostaci leševa mirno plove niz reku dok se dečica kupaju a pas glođe ljudsku kost, a ovaj Aghori asketa meditira tu uz lomaču. E, a šta on sve radi na tom po Hindusima opasnom a njemu najsvetijem mestu, e to je tek priča za sebe, i to mi je još jednom pokazalo da je Abraxas koncept prisutan na svim delovima planete, jer ne radi su tu ni o kakvom bogu Abraxasu, jer to i nije bog no gnostička mitologija, naime nisu znali kako tu pojavu onomad da prikažu pa turili glavu petla i umesto nogu zmije, znači čista simbolika iza koje se krije jedna ali skroz ozbiljna filozofija, a koju na svakom koraku praktikuju i Aghori.

Naravno, ja sad ne znam baš kako se tačno obožava Šiva, znam ponešto o Višnuu, ali Aghori ovde rade sve KONTRA od onog kako "normalni" hindusi rade jer ovožavaju najzajebaniju Šivinu formu poznatiju i kao Lord Bhairava. Sve što je velikoj većini nezamislivo i nečisto, Aghorima je poželjno i najsvetije, počevši od toga da žive na tim mestima uz reku gde su te lomače, da svoja tela mažu ljudskim pepelom, hleb tu peku, žrtve Šivi prinose preko iste te svete vatre (ima scena sa viskijem, haha), drogiraju se, alkoholišu, do toga da jedu zagorele ostatke ljudskog mesa a da ih pritom ama baš niko ne cima zbog toga. E, sad, zašto ih niko ne cima? Pa zato što za razliku od ovog judeo-hrišćanskog ostatka sveta u Indiji ljudi zaista veruju da postoji ta duša koja napušta telo, dok se u ovim našim paganskim-vudu krajevima i dalje veruje da će to telo nekako, nekada da ustane iz mrtvih, onako raspalo, pola crvi pojeli, da se iskobelja iz tog groba, i uputi negde jbmliga gde? Ma mislim zamislite samo tu scenu, pa nije ni čudo što je snimljeno na hiljade polu-debilnih zombi filmova. Ljudi to valjda vole jer ih sama ta pomisao plaši a meni je to baš ono smešno, zato i najviše od svih filmova izbegavam te sa zombijima, jer em što je svaki na isti fazon, em što to nije pravi horor nego jedna smaračka akcija sa mnogo jurnjave ni oko čega, gde je jedino što se promenilo za sve ove godine to da zombiji bivaju sve brži i brži, i evo u nekim od poslednjih filmova oni i bukvalno trče, jurcaju bre, i samo čekam kad će da progovore i da se organizuju u sindikate, jer to je bre ko neka evolucija, al' ima ko i to voli i ja to poštujem, mada ja bi iskreno rađe uvek gledao i Ramba kao akcioni film nego ovo, al' to je izgleda samo moj problem, svakom svoje jbga.

Dakle, Aghori rade sve kontra, i nekog će to možda podsetiti na nekakav satanizam i pizdematerine ali ja bih vas ipak podsetio da satanizam kao takav zapravo uopšte i ne postoji niti je ikad postojao, i da su sve te priče o tzv. naopakim obredima izmislili bolesni katolici da naplaše svoje ovce a onda to prihvatili i ovi naši kreteni, a sve to namerno il' nenamerno podržao Holivud svojim filmovima o egzorcizmu i rozmarinim bebama, i naravno Anton Lavey sa svojom gistro "satanističkom crkvom" mada se danas vrlo dobro zna da je čovek zapravo bio čisti ateista i zajebant, onaj klasičan provokator i profiter, mada imo je i neke dobre fore, moram priznati. Znači, Aghori u prilog Abraxas konceptu uporno, svakodnevno poništavaju tu zapravo veoma tanku liniju koja razdvaja dobro i zlo, prihvatljivo i neprihvatljivo, lepo i ružno, a o moralu da ne pričam, pa tako rade još jednu jako zanimljivu akciju, naime pokazuju poštovanje prema ljudima koje bukvalno niko ne poštuje, koje su svi odbacili, pa tako dok putuju da bi se prehranili ne idu kod običnih, čestitih domaćina, nego baš kontra, kod prostitutki koje nazivaju majkama i sestrama, i od kojih dobijaju hranu, jer za razliku od Srbije gde bi te bogobojažljivi hrišćani poznati po gostoprimstvu ostavili na ulici da umreš od gladi, u Indiji u bilo kojoj kući možeš da zatražiš malo hrane i dobićeš je.

Baš ta akcija me podsetila na Abraxas trip koji sam počeo da praktikujem čak i kad nisam znao šta to zapravo znači, dakle samilost i razumevanje za one najodbačenije, za ljude sa krajnjih margina društva, za klošare, narkomane, serijske ubice, za lovca iz Jabukovca, Voba iz Inđije, mesara iz Surčina, i sve one koje su bukvalno svi odbacili i osudili, jer ako voliš, moraš brate voleti sve, a ne kalkulisati šta je prihvatljivo a šta ne. I ako zaista težiš duhovnom poistoveti se jbga sa bogom tj. samim sobom, a bog voli svu svoju decu, kao majka koja voli i ono najnevaljalije svoje dete. Hehe, al' sam se sad prosro, ali u suštini to je zaista tako, bez zajebancije.

Evo najekstremnijeg primera, u zatvoru, sa čovekom koji je silovao svoju rođenu ćerku nebrojeno puta niko nije hteo da razgovara, svi su ga bojkotovali, i naravno da je bio u realnoj psihozi zbog te izolacije, a i da si hteo da razmeniš reč sa njim drugi robijaši bi ti to jako zamerili. Ali naravno da sam ja morao, pa logično, jer samo sam ispratio svoj instikt a nisam gledao šta mi drugi kažu, jer zna se, kuda svi nemoj i ti, a tek kasnije sam isti tu priču pronašao u filozofiji Čarlsa Mensona, Abraxasa, i još nekih jako zanimljivih likova poput Zeene i Nikolasa Schrecka. Uostalom, zapitajte se, da li bi npr. blaženopočivši patrijarh Pavle prišao i pružio ruku silovatelju i ubici? Ja tvrdim da bi, jer iako je bio Slobin patrijarh ja mislim da je taj čovek zaista verovao u to iza čega stoji i da je imao samilosti prema svim živim bićima a posebno prema onim odbačenima. A dal' bi ga vi kao njegovi sledbenici ispratili u takvom činu, vi koji ste mu se najviše divili za života? Bi kurac. E, o tome se radi, samo o tome, jer vi ne verujete ni u šta, i zato je vaša religija propast, i baš zato je cela judeo-hršćanska civilizacija zapravo sastavljena od gomile skroz besmilenih akcija i to sve je piši propalo. Znači, gledaj dokumentarac i ove svete ljude i veruj!!!

"Aghori ascetics, while being devotees of the Hindu God Shiva in Shiva's form as Lord Bhairava, are monists who adhere to the common Hindu belief in liberation (moksha) from the cycle of reincarnation (samsara). This liberation is a realization of the self's identity with the absolute. Because of this monistic doctrine, the Aghoris maintain that all opposites are ultimately illusory. The purpose of embracing pollution through various practices is the realization of non-duality through transcending social taboos, and seeing the illusory nature of all conventional categories. The Aghoris are not to be confused with the shivnetras, who are also ardent devotees of Shiva but do not indulge in extreme ritual worship practices known to some extent as Tamasic (rituals involving some or all of the following: meat eating, alcohol drinking, consumption of beverages and foods with opiates, hallucinogens and cannabis products as key ingredients, cannibalism, residing in cremation grounds, and Tantric sexual rituals). Although they enjoy close ties with the shivnetras, netras are a complete opposite of the aghoris and are purely Sattvic in nature and worship.

In essence, Aghoris base their beliefs on two principles: that Shiva is perfect and that Shiva is responsible for everything. Shiva is thought to be responsible for every rock, tree, animal, and thought. Consequently, everything that exists must be perfect, and to deny the perfection of anything would be to deny the sacredness of all life in its full manifestation, as well as deny God/Goddess and the demigods' perfection."

Children of the Stars (2012)

Director:
Bill Perrine

"Using rare archival footage and interviews, Children of the Stars chronicles a UFO contactee group as they relive their past lives on other planets by making their own science fiction films.

In 1973, Ruth Norman, a 73 year old widow and self described cosmic visionary purchased 67 acres of land in the mountains east of San Diego, California as a landing site for the Space Brothers, emissaries from the Intergalactic Confederation. Nearly 40 years later, a group of dedicated followers still await their arrival.

At the Unarius Academy of Science death does not exist, Nicola Tesla was a Space Brother, Satan drove a Cadillac and science fiction is real. To relive their pasts the students film their own sci-fi extravaganzas with the increasingly extravagant Ruth Norman as the star and the lines between fantasy and reality dissolve. Through rare archival footage and interviews Children of the Stars tells their story."

IMDB

DOWNLOAD