New mural from my neighborhood (Weedikovac) dedicated to young Serbian soldiers who died in 1999 in the battle with Islamic terrorists from Albania whose members later joined ISIS as the most extreme butchers. 1,500 Islamic fighters with the support of NATO aviation on 9 April 1999 attacked the watchtower "Kosara" on the border of Serbia with Albania, where they were welcomed by the figure of 1,200 18-year-old Serbian soldiers who held the mujaheddin forces over 3 months. In the end, thanks to the exclusive bombing by NATO pact, Serbian forces have lost a very important border stronghold after 3 months of constant fighting and therefore my homeland Serbia lost our holy south land of Kosovo. NATO then literally gave 1/3 part of our territory as a gift to the Islamic forces. 108 young Serbian boys were killed in that siege, and more than 500 Islamic fighters (KLA).
Donald Trump said that if he wins the US presidential elections, he will immediately return Kosovo to Serbia. Of course, I know that he lies, he is politician, but I'm glad that at least someone remembered this treacherous action by our allies from the West.
All glories to the young heroes who were the first to began defending Europe from new wave of Islamic extremism!
"TWO THOUSAND YEARS have passed since the death of Christ and the world is going mad. Nihilist prophets, born-again pornographers, transcendental schizophrenics and just plain folks are united in their belief in an imminent global catastrophe. What are the forces lurking behind this mass delirium?
APOCALYPSE CULTURE is a startling, absorbing and exhaustive tour through the nether regions of today’s psychotic brainscape.
First published in 1987, APOCALYPSE CULTURE immediately touched a nerve. Alternately excoriated and lauded as “epochal”, “the most important book of the decade,” APOCALYPSE CULTURE had begun to articulate what many inwardly sensed — the-fear inspired irrationalism and faith, the clash of irreconcilable forces, and the ever-looming specter of fin de race. In its present incarnation for Feral House, APOCALYPSE CULTURE has significantly increased in size, taking on new perspectives on our current crisis, with pertinent revisions of many articles from the original edition."
Neke od tema: The Process Church of The Final Judgement, Radio Werewolf, Lycanthropy, Interview with an necrophiliac, Temple ov Psychick Youth (TOPY), Aleister Crowley, The Last Defense of LSD, Adolf Hitler, Boyd Rice, Instructions for the Kali-Yuga, Apocalypse Art, Schizophrenic Responses to a Mad World, Art in the dark, Masochism, Fakir Musafar interview, Aesthetic Terrorism, Peter Sotos interview, Apocalypse Science, Eugenics, Quantum Mechanics & Chaos Theory, The Theology of Nuclear War, The Christian Theory of Occult Conspiracy, Masonic Symbolism in the Assassination of JFK, Tito and JFK, Charles Manson, Joe Coleman...
Konačno sam uspeo da iskopam legendarni govor Petera Mlakara koji je održao na beogradskom koncertu u Hali Sportova 1997. posle izvođenja pesmice "Mars on river Drina":
"Dragi Srbi,
Želim da vas pitam: kako to da je Srbija tako mala? Kako to da je posle svega što je dala i kroz šta je prošla - ovako sićušna i mala? Pa to nije ni nalik onome što je zamišljao Sveti Sava. Gde je sad ta silna granica na Kupi? Šta se to dogodilo u ovim ružnim, nesretnim i zlim vremenima? Zašto su vas svi napustili, zašto ova krv i beda, prezir, muka i krivica? Zbog čega se na vas okomio čitav svet?
Dragi prijatelji, nesreća je došla jer vas je napustio Bog. Bog vas je napustio jer ste zaboravili na njega. Jer ste umesto njega, umesto istine, izabrali greh, jer ste umesto njega slavili lažnu svinju vlastitog naroda, vlastite moći. Jer ste umesto ljubavi tražili pravdu koje u ovom svetu nema. Ni za vas, ni za nas. Svi smo ljudi Cigani, kako reče pesnik, sudbinom prokleti.
Ali, ima nade i spasa. Ako smatrate ovakvo stanje kao kaznu, to samo podiže veru i moral. Ljudi koji su patili i pate zbog vas, opraštaju vam. Ali, pazite! Sveti duh koji spašava, nije vaš duh po svaku cenu. On će jednom postati i vaš Sotona, vaš konačni mrak. Govorio sam vam pre osam godina a vi me niste slušali, i sad vam ponovo kažem: Spas je u tome da priznate sopstvenu bedu, da se pokajete, da izbacite iz sebe mržnju, da svarite svinju sa ratničkog roštilja u ljubavnim sokovima. Spas je u tome da u ljubavi pronađete smisao. Spas je u spoznaji da je Bog večan, apsolutan, da je Bog Bog, a vrednost naroda prema njemu i užicima koje on pruža, jednaka je nuli. Samo ako prihvatite ovakve uslove i časno priznate poraz, imate šansu da pobedite, a Bog će opet stupiti na vašu stranu.
"Članovi rumskog sastava Vultures su u svom govoru izjavili da što je veći čovek koji napusti ovaj svet, to veću prazninu ostavlja iza sebe. Frontmen ovog benda bio je Radoslav Slavnić, koji je ovaj svet napustio 22. oktobra ove godine. Praznina koju je iza sebe ostavio je ogromna.
Raša je posedovao izuzetnu snagu, upornost i temeljitost. Bio je veliki borac koliko i čovek. Za nekolicinu susreta tokom nekolicine godina, umeo je da postane bolji prijatelj od mnogih koje viđamo svakoga dana kroz decenije. Velikodušno je delio ideje i savete, bio konstruktivan kritičar, vredno je radio, šalio se, hrabro je stupao kroz život a ćutke nosio svoje breme. Bio je plodan pisac i muzičar, uvek aktivan, perfekcionista. Ostavio je traga u svim životima kojih se dotakao.
Radoslav je rođen 10. jula 1985. godine u Sremskoj Mitrovici, a živeo je i radio u Rumi. Teško je nabrojati sve što je postigao za tri decenije života. Diplomirao je na Fakultetu za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju u Beogradu. U saradnji sa studentima FASPER-a je snimio dokumentarni film „Kad porastem biću…“, a sa Nezavisnom Omladinskom Organizacijom Rume je učestvovao u snimanju filma „Drugi On“. Bio je član Srpskog pevačkog društva u Rumi.
Za sastav Vultures je pisao tekstove i pevao. Grupa je iza sebe ostavila dva singla: „Colorado Kid“ i „I’m bad“, album „Vultures“ i split izdanje sa bendom Nudist Island. Poslednja numera koju su Vultures snimili zove se „Main Event Mafia“, i izbacili su je u javnost, pre no što su, zbog ovog tragičnog gubitka okončali rad. Od svojih prijatelja i kolega muzičara dobio je oproštajnu pesmu, koju možete čuti ovde.
Iza sebe je ostavio i znatan (i izvrstan) spisateljski opus. Zbirku priča „Svetlost na kraju ulice“ je objavio 2000. godine, po završetku osnovne škole, a roman „Nemezis“ 2011. godine – i godinu dana kasnije, za izdavačku kuću New Look Entertainment, izdao je prošireno izdanje romana . Priče je objavio u zbirkama „V – fantastične priče iz ravnice“, „Nešto diše u mojoj torti“, „Nešto diše u mojoj tortII“, „Nešto diše u mojoj tor3”, „Najkraće priče 2012“, „Prsten sa one strane sna“, „Đavolji prst”, „HAARP i druge priče o teorijama zavere“, „Iskopane priče”, zatim zbornicima „Kad regent u vinu zapeva“, „Zbornik savremenih ljubavnih priča“, „Prijedorski književni karavan 2014“ i „Volim da letim“, časopisima „Emitor“ (brojevi 482 i 486), „Marsonic“ (broj 5 i 7), „Omaja“ (brojevi 9 i 10) „Libartes“ (oktobarski broj, 2014), UBIQ (broj 15 i 16) i „Kreativni magazin“ (broj 2), kao i na sajtovima posvećenim naučnoj fantastici i hororu.
Njegova priča „Obora: Poslednja generacija“ izglasana je za jednu od pobedničkih na konkursu „Oktobar, mesec horora“ sajta blacksheep.rs, a priča „Od mermera i mesa“ za jednu od pobedničkih na konkursu sajta SF-Serbia.com za peti broj časopisa „Raketla“. Osvojio je treću nagradu na Trećem međunarodnom festivalu poezije i kratke priče dece i mladih „Rade Tomić“ za kratku priču autora u kategoriji do trideset godina i treću nagradu na Šestom međunarodnom festivalu poezije i kratke priče dece i mladih „Joan Flora“ za kratku priču autora u kategoriji do trideset godina. Sarađivao je sa sajtovima „SF-Serbia“, „HellyCherry“ i „RemixPress“.
Njegova poslednja objavljena pripovetka je „Živko”, u zbirci “Tragom srpske folklorne fantastike”. U zbirci Anomalija #2 koja će se uskoro pojaviti naći ćete i njegovu priču „Largo al factotum“. Tokom prethodne dve godine pripremao je svoju zbirku pod nazivom „Rabid Serbia”, ali nije dočekao da je izda.
Radoslavljev opus je bio bogat i kvalitetan, um mu je bio plodan, karakter izuzetan. Na svima nama je da ne dozvolimo da lik i delo ovog velikog čoveka budu zaboravljeni – čitajte, slušajte, gledajte plodove vrednog i posvećenog rada u koji je uložio veliki deo svog života. Svet je izgubio izuzetnog stvaraoca, a mi smo izgubili, pre svega i iznad svega, izvrsnog prijatelja.
Our renowned artist, cultist, witch, and lover Cameron. Deeply tied into the rituals of the Babylon working, some often considering her an "elemental woman". She was married to occult practitioner Jack Parsons, a chemical/rocket scientist. Connected to the alive and dead Cameron came into contact with many people of interest including director Kenneth Anger, Curtis Harrington, Scientology founder Ron. L. Hubbard, and at the time, Temple of Set member Zeena Schreck. The list of associates and people of power she knew went on for miles in the underground.
Having largely been forgotten by mainstream media she was once the cover of newspapers titling the death of her husband days before their planned trip to move to Mexico. This event would spark a drastic turning point in her life. Her destructive passion with art and actions in order receive different states of consciousness would increase with time amplified with her largely nomadic lifestyle. Death: June 23, 1995.
Drugarica i drug iz Sremske Mitrovice rade ove tetovaže, i to je neka kultura sačuvajmebože što bi reko Kristijan, ali ako već moraš da se tetoviraš, ako te već neki đavo goni, a iz tog si kraja ili odakle god zapravo, bolje se bodi kod njih jer to su ljudi opasnih namera, ali stvarno opasnih, da ne kažem jedni od retkih pravih fanatika u ovoj našoj Srbiji, a naravno da umetnost i te kako zahteva fanatizam, i bez toga džaba sve, i talenat i sve, jer ako ideš jednim putem idi brate do kraja, a ne ko Crvenkapa što je skrenula da bere cveće i juri leptiriće, if ya know what I mean.
Evo šta sam sve od grafita uspeo da navatam za po ure lagane šetnjice kroz Vidikovac bez obzira na kvalitet rada niti bilo šta. Uživajte...ili možda ipak ne, a? Jbga, tražio sam i ciganske i grobarske grafte ali ladno nema niti jedan?! NE BAŠ TOLIKO BITNA NAPOMENA: Grafiti prezentovani u ovom blogpostu ne oslikavaju stavove autora bloga...osim naravno ovoga za muriju i političare, to mu ovde dođe ko dobar dan.
My modest legacy as you can see consists of stickers, vinyl records, books, 2 DVDs, few scarves, 1 police baton souvenir from 2000, and the one book I wrote. All my belongings I leave to my cat!
Moja skromna zaostavština sastoji se od nalepnica svih vrsta, 50-ak ploča, nekoliko knjiga, 2 DVDa, par navijačkih šalova, jednog pendreka zaplenjenog od policije, i jedne knjige koju sam ipak uspeo da završim za života. Čitavu svoju zaostavštinu ostavljam samo i isključivo svom mačetu Skvikiju. Hvala.
"LABIROLA je lutka napravljena da na samrti zarobi pokojnikovu dusu protiv njegove volje. Ovo je obicno cin osvete prema osobi cija se dusa zarobljava, jer se pritom lisava pokoja, odnosno mogucnosti prelaska na onaj svet. Dusa ostaje zarobljena u lutki sve dok ista ostaje cela, tojest dok ne izgubi nijedan svoj deo. Ukoliko lutka ima oci i usi, pokojnik moze da vidi i cuje sve u blizini. Nekada su zivotinjskog ili grotesknog oblika iako se, koliko je poznato, koriste za zarobljavanje iskljucivo ljudskih dusha.
Izgleda da ne postoji striktan metod u pravljenju lutke, ono sto je bitno je da je u lutku vidljivo ugradjen predmet od znacaja pokojniku, jer taj poznati predmet predstavlja mamac za dushu. Takodje ne postoji ustaljena praksa sta se potom radi sa lutkom. Najcesce se zakopavaju da bi se zastitile od unistenja, a cesto su zabelezeni i slucajevi gde se lutke postavljaju tako da mogu da vide svoj odraz u ogledalu. Tacno znacenje ovoga nije jasno, ali je verovanje da ovo predstavlja mucenje za dusu.
Ovakva kradja dusha je bila posebno popularna u Latinskoj Americi tokom proslog veka, mada postoje tragovi slicne prakse sirom sveta. Neretko su po smrti starih zena u njihovim kucama pronalazeni veliki brojevi lutaka za koje se smatra da su zapravo labirole. Ono sto je interesantno iz danasnje perspektive je da mnoge lutke koje ovako nadzive svoje gospodare zavrse u antikvarnicama ili prodavnicama suvenira. Uglavnom se mogu prepoznati po predmetu koji je pripadao pokojniku. Pogledajte po lokalnim svastarama i buvljacima, iznenadicete se. Ako sumnjate da vec posedujete labirolu, preporucuje se da sa nje uklonite komad ili je rastavite i ponovo sastavite, jer ce ovo osloboditi dushu."
"LABIROLA is a doll, made to trap a man's soul when they are on their
deathbed. This is usually an act of revenge; the soul cannot rest,
because it is denied passage into the other world. The soul stays
trapped as long as the doll remains whole. If the doll has eyes and
ears, the deceased can see and hear through the doll. Sometimes
labirolas are animal-shaped or grotesque, although it is understood
they are used exclusively to trap human souls.
There doesn't seem to be a standard method of construction; what is
important is that an item of significance to the deceased is visibly
built in to the doll, in order to lure the soul.
What happens next also varies. Usually the dolls are buried to prevent
damage, but there have also been records of dolls being positioned in
front of a mirror. The exact meaning is unclear, but it is believed
that this tortures the soul.
Such soul-snatching was particularly popular in Latin America during
the last century, although there are traces of similar practices
around the world. Often, upon the death of an old womain, large
numbers of dolls were found in their homes, believed to be labirolas.
Interestingly, in the modern world, many dolls that outlive their
owners end up in antique or souvenir shops. They can usually be
identified by the item that used to belong to the deceased. If you
look around your local shops and markets, you may be surprised. If you
suspect that you might already own a labirola, it is recommended that
you remove a piece of it, or disassemble and then reassemble it, as
this will set the soul free."