Život je negde drugde (1991) je dokumentarac pokojnog Igora Spasova koga ponajbolje znamo kao autora kultne TV emisije "Pozovite 92". Spasov je pored ovog teškog bremena crne hronike imao i svoju drugu, duhovnu stranu, što može lepo da se vidi iz ovog izuzetnog dokumentarca. Film se bavi "Međunarodnim društvom za svesnost Krišne" poznatijem u Srba i kao Hare Krišna. Snimljen je baš u doba najslavnijih dana beogradskog hrama u Ćustendilskoj ulici, tako da ima dosta snimaka odatle ali i iz kirtana u Knez Mihajlovoj što je danas napraviti zasigurno nezamislivo zbog zna se čega. Inače, prvi put sam se sreo sa Hare Krišnom baš u istom tom Knezu 1992. godine (bio 8. razred osnovne) gde su bhakte pevale, igrale te delile one čuvene kolačiće (s drogom). Meni je to tad izgledalo baš smešno ali i jako simpatično, ali opet nisam pomišljao ni u ludilu da ću samo dve godine kasnije i sam biti "u kandžama sekte". :))
Ceo dokumentarac prati muzika pa možda i najboljeg bhajan benda Nityananda i to na svetskoj razini. Njihov album "Soul of India" je svakako neprevaziđen a posebno pesma "Sri-Nrsimha Pranama" koja je posvećena onom čuvenom "LAVU" sa Cro-Mags albuma "Best Wishes". I dan danas čuvam tu kasetu a imam sve to i na mp3 pa vazda slušam ko nezdrav. Dakle, koga zanima, rani radovi Hare Krišne u Beogradu, dok je sve još bilo naivno i skroz nevino. Dokumentarac je čak više puta puštan i na RTB-u (RTS) a sve zahvaljujući Spasovu. Stoga Igor Spasov aka Govinda Hari ki Jay! :)
Mali Srbinda i Nrsimhadev kažu HARI BOL za ovaj film! :)
"Hare Krishna!" is a documentary on the life of Srila Prabhupada, the 70-year-old Indian Swami who arrives in America without support or money and ignites a worldwide spiritual phenomenon, now known as the Hare Krishna Movement."
Da li su kontraverzni Process Church bili zaista satanisti ili pak zajebantisti, i u kakvim odnosima su bili sa Čičom. O tome i još mnogočemu govori ovaj nadasve zanimljivi dokumentarac.
"Google ‘The Process Church of the Final Judgment’ and you will discover a long list of lurid conspiracy theories. The cult has been accused of being the inspiration for Charles Manson's 'crimes of the century', influencing the assassination of Bobby Kennedy, and being the root of the notorious Son of Sam serial killings.
Formed in 1960s England, many of its members were drawn from wealthy families and aristocracy. Newspapers branded them the 'Mindbenders in Mayfair' and 'The Devil's Disciples'. Ever since, members of The Process have adopted a secretive stance.
Only now, have former members of the inner circle agreed to reveal the truth behind the conspiracy theories, and open up about their beliefs, rituals, and the closely guarded secret of the real power behind it all.
The film gets behind the veils of the cult and tracks their journey from their formation in London’s prestigious Mayfair district, through wilderness experiences in Mexico, flirtations with pop royalty, and their spread state-side that resulted in them being ‘christened’ ‘One of the most dangerous satanic cults in America’.
With contributions from leading former members of the cult, and insights from filmmaker John Waters (who encountered the cult whilst living in New Orleans) George Clinton (who included Process writings on his Funkadelic albums). Plus artist Genesis Breyer P-Orridge, and renowned authors Gary Lachman, Robert Irwin, Gaia Servadio (who infiltrated the group in 1966), and Manson biographer Simon Wells."
"The Peyote Road addresses the United States Supreme Court 'Smith' decision, which denied protection of 1st Amendment religious liberty to the sacramental use of Peyote for Indigenous people, one of the oldest tribal religions in the Western Hemisphere. Examining the European tradition of religious intolerance & documenting the centuries old sacramental use of the cactus Peyote, The Peyote Road explains how the Smith decision put religious freedom in jeopardy for all Americans."
Verujem i srcem i dušom isključivo u reinkarnaciju jer se radi o skroz prirodnom procesu. Nekako mi to od malena (instiktivno) bilo totalno normalno i logično baš kao što je logična i evolucija iako je još teorija i nije naučno dokazana. O nekim stvarima jednostavno ne moramo previše razmišljati i filozofirati, da bi prvenstveno sebi dokazali da su realne. Što se tiče karme poštujem je ako se radi o zakonu prirode, al' inače me taj koncept jako nervira, jer kao mora da budeš ispravan i da činiš isključivo dobra dela da bi to kasnije ili u sledećem životu dobro naplatio i bio npr. bogati advokat najviše bramanske kaste, ili se rodio na višim planetama koje su povoljne za život, gde nema ratova, gde ljudi svoje bližnje ne bacaju u jame, gde dečica nisu zaklana, gde porodice pa i čitava sela ne slave svoje slave u masovnim grobnicama, i ostali ovozemaljski užasi. Pa bre ako već učinim neka dobra dela to ću uraditi prvenstveno zbog sebe i mog nekog tripa a ne da bi profitirao u materijalnom smislu.
A što se tiče kletvi, duhova, entiteta i tako toga tu ima baš dosta prevara, iluzija, dijagnoza i halucinacija. Jedino što me zanima i što mi deluje kao real deal je zaostavština Helene P. Blavatsky koja je još u 19. veku sve ovo što se danas forsira izvalila, putujući širom planete i objedinjavajući razna religijska učenja sa okultnim, spiritualnim, ma sve pod kapom nebeskom. Takođe, prva je tvrdila da joj razni entiteti šalju poruke te je sve to zapisivala u svojim knjigama. Kasnije su joj naravno ukrali tu priču pa su razni doživljavali slična iskustva al' na patetičnom nivou, posebno danas na jutjubu i new age BS. Pa i sam Hitler je većinu okultističkih fora trećeg rajha pokupio iz knjiga madam Blavatsky i zloupotrebio ih. Naravno, nije se samo on time bavio nego prvenstveno Himler i Otto Rahn koga su na kraju sjebali jer nije uspeo da nađe sveti gral a i talasao je dosta mimo njih, bio jako sumnjiv. Omiljeni horror reditelj Richard Stanly je čak napravio i kultni dokumentarac o njemu The Secret Glory (2001), so check it out.
Inače, kletve zaista postoje, jer ako te ja sada ubedim da ti je neko bacio kletvu ti ćeš se gadno isparanoisati i kletva će početi da deluje iako nikada nije ni bačena. Samo ti neko ubaci rovca i to je to a posebno ako poseduješ bezdan mašte u glavi. Što maštovitiji i kreativiji čovek to veća paranoja. Jbga al' tako je. The way it is.
Kolovođa i vrhovni sveštenik Warren Jeffs, prorok "Church of Latter Day Saints" (poznatiji i kao Mormoni) tolko je ogrezao u zlostavljanju maloletnica da ga je čak i FBI turio na listu most wanted. Šta se zapravo desilo, i šta je ovog bogougodnog i povučenog čoveka, čestitog domaćina, nagnalo da se ovako razbahati.
"When Warren Jeffs rose to Prophet of the Fundamentalist Church of Latter Day Saints, he took control of a religion with a history of polygamous and underage marriage. In a short time, Warren managed to expand these practices and the power of his position in unprecedented ways. He bridged the gap between sister wives and ecclesiastically rape, befuddling the moral compass of his entire congregation. The film examines Warren Jeffs' life and shows how he became a worshipped and adored Prophet. Warren has a devout following numbering in the tens of thousands - many of whom would give their life at any moment with just one word from the Prophet. Despite a trail of abuse and ruined lives, Warren has maintained his grip on power."
Priča o Sajentološkoj Crkvi iz skroz neoubičajene perspektive legendarnog novinara Louis Therouxa. Uz doista odličan dokumentarac Going Clear: Scientology and the Prison of Belief (2015) ovo je definitivno najjači rad na zadatu temu. Bilo kako bilo, gde god da krenem gde god da odem iza svakog ugla me vreba sveprisutni duh L Rona Hubbarda sa sve onim kezom od uveta do uveta.
"Louis documents his investigation into what goes on behind the scenes of the infamous church of scientology."
Ovaj jedinstveni dokumentarac nam jednostavnim, ovozemaljskim jezikom odgovara na pitanja šta je "Tibetanska knjiga mrtvih" i čemu ona služi. Ako smo iole svesni da je život kakav poznajemo u materijalnom svetu iluzija koja nam donosi isključivo patnju, a da je tzv. sreća zapravo samo povremeni izostanak iste te patnje, onda moramo konačno da shvatimo da to nije ono čemu treba da stremimo. Većina religija zastupa nekakve bajke o borbi dobra i zla, o životu posle smrti u vidu raja i pakla. Sve to je jako smešno, i očigledno osmišljeno od strane istog tog istripovanog čoveka u iluzornom materijalnom telu, te samim tim nema veze s istinom. Dalje, koncept Boga je takođe veštačka tvorevina jer velika većina ljudi živi na najnižem materijalnom nivou, pa kontaju da mora da postoji nekakav vrhovni tvorac koji je stvorio sve ovo oko nas, kao što kada vidimo npr. nekakvu građevinupa sa sigurnošću znamo da ju je neko sagradio, jer sigurno nije nastala sama od sebe. Dakle, oni taj iluzorni materijalni svet automatski povezuju sa ovim drugim koga nazivaju "duhovni", i duboko su uvereni da tu važe skroz isti principi. Na ovom primeru vrlo lako može da se izvali da su takve religije pravljene s očiglednom namerom da se udovolji toj low-life svetini koja je masovno okupirala našu planetu. Znači što gluplja i nebuloznija priča to više sledbenika. Ma bre ko bajke za decu u kojima se takođe vodi ta večita borba između dobra i zla.
Ali šta ćemo onda sa činjenicom da su koncepti dobra i zla takođe iluzije? Na to u takvim sistemima ne postoji odgovor, jer takve osobe jednostavno nemaju kapacitet da skontaju da je sve to isti kurac, dakle još jedna ljudska izmišljotina budžena u cilju da se objasne tako neke pojave koje nismo kadri da razumemo. Uostalom evo vam primer životinjskog sveta u kome ne postoji ni dobro ni zlo, a kamoli nekakav judeo-hrišćanski moral. Ali mi životinje smatramo za niže oblike života, i to uprkos činjenici da se mi kroz ceo život tripujemo i zlopatimo, a one žive. Ali većina to ne konta, tako da je ovo moje proseravanje skroz uzaludno, a takođe i gledanje dokumentarca. Znači prvo bi valjalo skontati da ne postoji nikakav tvorac, pa tek onda otalen da se ide dalje. Ali kako to razumeti kad smo vekovima učeni pogrešno? Nažalost velika većina to nikad neće shvatiti, pa stoga i postoji ova iluzija materijalnog sveta ne bi li se takvi malo zabavili. Kao neka vrsta popravnog doma za nevaljalu decu, gde se iznova rađamo i umiremo, uporno verujući u ta obećanja o životu posle smrti koje plasiraju svima znane religije za široke narodne mase. Dakle, hleba i igara i svima dojaja, jer to je večito jurcanje za srećom koja izmiče. Taman stigneš negde i misliš to je to, a ona utekne korak dalje, i tako u nedogled, od kolevke pa do groba, pa opet u drugo telo, pa u krug, i tako zauvek. A i ja sam budala što uopšte ovo pišem. Inače, narator u dokumentarcu je Leonard Cohen, pa ako ni zbog čega a ono eto bar zbog njega bi ipak trebalo pogledati ovaj film.
Može da kenja ko šta oće ali Sajentolozi su meni neviđeni carevi o čemu sam više puta pisao i obrazlagao svoj stav, stoga jedva čekam da se pojave i u Srbiji da se prvi učlanim, pa da viš onda šta je prava religija i fanatizam. Hrišćanstvo je želeli to neki da priznaju ili ne skroz prevaziđena i jeftina priča, il' što bi rekli Ameri - it's so prošli milenijum...a mi smo budućnost. Vidimo se.
"A devastating two hour documentary based on Lawrence Wright's book of the same name. Scientology is laid bare by a film that skilfully knits together archive footage, testimonials from former high ranking officials and public, and dramatic reconstructions."
Kratki dokumentarac o meni omiljenom hare krišna hardcore bendu Shelter. Posmatramo njihov svakodnevni životu u bruklinskom hramu, koji se između ostalog sastoji od mantranja, molitvi, bađana, službi, prasadama i čega bre sve ne, ej. Na drugoj strani prikazan je i totalno drugačiji a opet u neku ruku skroz isti svet, gde prisustvujemo njihovim žestokim hardcore svirkama po andergraund klubovima na koje dolazi i dosta raje koja nije u hare krišna fazonu, pa tako ovi koncerti predstavljaju i neku vrstu propovedi tj. predstavljanja ovog njihovog zaista jedinstvenog načina života. Inače, iste te 1996. godine kada je sniman ovaj dokumentarac tamo negde preko bare, u Evropi, ah gle čuda baš u Srbiji, neki malo mlađi klinci su pokušali nešto slično sa beogradskim bendom Austerity. Ne mogu da vam opišem koliko mi je drago što sam bio delić te priče, i što sam imao čast da 2 godine sviram sa tako velikim muzičarima i ljudima. Jay!
Ako vam je neko nekad reko da su Vladika Nikolaj i Alojzije Stepinac sveci taj vas je žestoko zajebo. Sad ćete da vidite ko su pravi hodajući sveci. Aghori je hindu sekta čiji pripadnici živeći skroz asketski na mestima pored reka gde hindusi spaljuju svoje mrtve obožavaju Šivu na veoma specifičan način. Oni nemaju ništa svoje osim ljudske lobanje koju su dužni da sami pronađu na obali svete reke Gang, mada ima tu i drugih reka naravno, a koju onda pretvaraju u posudu iz koje jedu, piju i vrše sve vrste obreda ne napuštajući to mesto uz reku gde se svakog dana neko spaljuje, a takvih mesta u Indiji ima na svakom koraku tako da gde god krenuli oni će naći sebi dom i sve što im je potrebno za život. Meni je u startu ovo sa spaljivanjem mrtvih javno bez ikakve kontrole države bilo jako zanimljivo, jer se tu zapravo vidi prava iskrenost hindusa i naravno budista koji tu na konkretnom primeru bez ikakve pompe i kuknjave dokazuju svoju veru da je telo samo obična ljuštura, parče mesa i da posle smrti kurcu ne služi, a sećam se i od ranije onih snimaka sa tih mnogobrojnih mesta za spaljivanje kada lokalni psi još dok je telo na lomači skinu nogu ili koji već deo leša je dostupan, i to fino pojedu a bez da im iko to brani ili ih tera otalen, dok kod nas jure Cigane da ih biju po grobljima kad vide da su maznuli bilo šta što se u staroj hrišćanskoj tradiciji donosi pokojniku na grob, setimo se samo flaše vinjaka zabodene u zemlju i čega sve ne. Zbog svega ovoga ja tvrdim da je Indija jedina zaista sveta zemlja uz naravno Tibet, a ne vamo nekakav Jerusalim, Vatikan, Kosovo i štatijaznam.
Na tom prostoru za razliku od 99% ostatka sveta država nema svojinu nad telima pokojnika, niko te ne cima gde ćeš i kako da upokojiš bližnjeg svoga. A kod nas, kod nas su čak i taj obred kremacije oskrnavili, u Srbiji ni tim pepelom nemaš pravo da raspolažeš, no je sve pod totalnom kontrolom države, tako da ono što gledamo po inostranim filmovima da narod prosipa pepeo po rekama il' planinama, ili ga nosi kući u urnama, to je kod no, no, to je strogo zabranjeno. U nas se tačno zna gde su predviđena mesta za sahranjivanje i ko to prekrši biva il' krivično il' prekršajno gonjen. Naravno kao i u svakoj mrtvoj državi ni to ne važi za sve, jer nekima se i može, evo setimo se samo primera Slobodana Miloševića koji je van svakog zakona sahranjen u dvorištu svoje porodične kuće, ili Tita koji je sahranjen u muzeju bukvalno, a nekada, ne baš tako davno, kada država nije bila tolko represivna to je zapravo bila normalna pojava. Sećam se u jednom selu kod ozloglašene banje Vrujci, gde sam šetao po tim stazama gde nikog živog nema, samo ideš i naletiš na grob pored puta, znači najopuštenije su ljudi saranjivali svoje bližnje što bliže kući, jer što bi se cimali na tamo neko seosko groblje udaljeno i po 20 kilometara, pa sam tako kod komšije vido i da ima grob iza kuće, dok u Beogradu neke babe putuju svaki vikend sa Vidikovca čak na Novo Groblje ili Bežanijsko, a to vam je vremenski ko putovati od Beograda do Novog Sada, znači totalni besmisao. Al' to je ta grobarska mafija koja je jača i od same države, mada mi se nekad čini da su skroz ista priča, jer ogromna se tu para vrti. Uvate tako ojađenog čoveka pa ga prvo oderu za grobno mesto, pa za sanduk, pa još za 300 tih skroz nepotrebnih sranja, a čovek jadan šta će, sve poplaća...jer tako tradicija nalaže, uostalom nije ni čudo što je predsednik naše države Tomislav Nikolić karijeru započeo kao grobar, jer to je bre siguran biznis, svakog dana neko umre il' se rodi.
I zato ja ako budem imo sreće da budem kolko tolko svestan da mi se smrt sprema, fino ću da odem u jednu gustu šumu, neku ko što je ona u Japanu ispod planine Fuji, gde ljudi odu pa ih nikad više ne nađu, pa da vidim kako će onda država da mi ga utera, da me izjebe, da me ukalupi tamo po onim parcelama, i to ne zato što se ja sad kao brinem za svoje telo, gde će da počiva i slične gluposti, nego iz čistog inata: e baš nećeš ti da mi naređuješ gde ću ja mrtav da ležim, bolje i sitne životinje da moj leš razvuku nego grobari da zarade na mojoj smrti. I zato je Indija dojaja jedno mesto, tamo ostaci leševa mirno plove niz reku dok se dečica kupaju a pas glođe ljudsku kost, a ovaj Aghori asketa meditira tu uz lomaču. E, a šta on sve radi na tom po Hindusima opasnom a njemu najsvetijem mestu, e to je tek priča za sebe, i to mi je još jednom pokazalo da je Abraxas koncept prisutan na svim delovima planete, jer ne radi su tu ni o kakvom bogu Abraxasu, jer to i nije bog no gnostička mitologija, naime nisu znali kako tu pojavu onomad da prikažu pa turili glavu petla i umesto nogu zmije, znači čista simbolika iza koje se krije jedna ali skroz ozbiljna filozofija, a koju na svakom koraku praktikuju i Aghori.
Naravno, ja sad ne znam baš kako se tačno obožava Šiva, znam ponešto o Višnuu, ali Aghori ovde rade sve KONTRA od onog kako "normalni" hindusi rade jer ovožavaju najzajebaniju Šivinu formu poznatiju i kao Lord Bhairava. Sve što je velikoj većini nezamislivo i nečisto, Aghorima je poželjno i najsvetije, počevši od toga da žive na tim mestima uz reku gde su te lomače, da svoja tela mažu ljudskim pepelom, hleb tu peku, žrtve Šivi prinose preko iste te svete vatre (ima scena sa viskijem, haha), drogiraju se, alkoholišu, do toga da jedu zagorele ostatke ljudskog mesa a da ih pritom ama baš niko ne cima zbog toga. E, sad, zašto ih niko ne cima? Pa zato što za razliku od ovog judeo-hrišćanskog ostatka sveta u Indiji ljudi zaista veruju da postoji ta duša koja napušta telo, dok se u ovim našim paganskim-vudu krajevima i dalje veruje da će to telo nekako, nekada da ustane iz mrtvih, onako raspalo, pola crvi pojeli, da se iskobelja iz tog groba, i uputi negde jbmliga gde? Ma mislim zamislite samo tu scenu, pa nije ni čudo što je snimljeno na hiljade polu-debilnih zombi filmova. Ljudi to valjda vole jer ih sama ta pomisao plaši a meni je to baš ono smešno, zato i najviše od svih filmova izbegavam te sa zombijima, jer em što je svaki na isti fazon, em što to nije pravi horor nego jedna smaračka akcija sa mnogo jurnjave ni oko čega, gde je jedino što se promenilo za sve ove godine to da zombiji bivaju sve brži i brži, i evo u nekim od poslednjih filmova oni i bukvalno trče, jurcaju bre, i samo čekam kad će da progovore i da se organizuju u sindikate, jer to je bre ko neka evolucija, al' ima ko i to voli i ja to poštujem, mada ja bi iskreno rađe uvek gledao i Ramba kao akcioni film nego ovo, al' to je izgleda samo moj problem, svakom svoje jbga.
Dakle, Aghori rade sve kontra, i nekog će to možda podsetiti na nekakav satanizam i pizdematerine ali ja bih vas ipak podsetio da satanizam kao takav zapravo uopšte i ne postoji niti je ikad postojao, i da su sve te priče o tzv. naopakim obredima izmislili bolesni katolici da naplaše svoje ovce a onda to prihvatili i ovi naši kreteni, a sve to namerno il' nenamerno podržao Holivud svojim filmovima o egzorcizmu i rozmarinim bebama, i naravno Anton Lavey sa svojom gistro "satanističkom crkvom" mada se danas vrlo dobro zna da je čovek zapravo bio čisti ateista i zajebant, onaj klasičan provokator i profiter, mada imo je i neke dobre fore, moram priznati. Znači, Aghori u prilog Abraxas konceptu uporno, svakodnevno poništavaju tu zapravo veoma tanku liniju koja razdvaja dobro i zlo, prihvatljivo i neprihvatljivo, lepo i ružno, a o moralu da ne pričam, pa tako rade još jednu jako zanimljivu akciju, naime pokazuju poštovanje prema ljudima koje bukvalno niko ne poštuje, koje su svi odbacili, pa tako dok putuju da bi se prehranili ne idu kod običnih, čestitih domaćina, nego baš kontra, kod prostitutki koje nazivaju majkama i sestrama, i od kojih dobijaju hranu, jer za razliku od Srbije gde bi te bogobojažljivi hrišćani poznati po gostoprimstvu ostavili na ulici da umreš od gladi, u Indiji u bilo kojoj kući možeš da zatražiš malo hrane i dobićeš je.
Baš ta akcija me podsetila na Abraxas trip koji sam počeo da praktikujem čak i kad nisam znao šta to zapravo znači, dakle samilost i razumevanje za one najodbačenije, za ljude sa krajnjih margina društva, za klošare, narkomane, serijske ubice, za lovca iz Jabukovca, Voba iz Inđije, mesara iz Surčina, i sve one koje su bukvalno svi odbacili i osudili, jer ako voliš, moraš brate voleti sve, a ne kalkulisati šta je prihvatljivo a šta ne. I ako zaista težiš duhovnom poistoveti se jbga sa bogom tj. samim sobom, a bog voli svu svoju decu, kao majka koja voli i ono najnevaljalije svoje dete. Hehe, al' sam se sad prosro, ali u suštini to je zaista tako, bez zajebancije.
Evo najekstremnijeg primera, u zatvoru, sa čovekom koji je silovao svoju rođenu ćerku nebrojeno puta niko nije hteo da razgovara, svi su ga bojkotovali, i naravno da je bio u realnoj psihozi zbog te izolacije, a i da si hteo da razmeniš reč sa njim drugi robijaši bi ti to jako zamerili. Ali naravno da sam ja morao, pa logično, jer samo sam ispratio svoj instikt a nisam gledao šta mi drugi kažu, jer zna se, kuda svi nemoj i ti, a tek kasnije sam isti tu priču pronašao u filozofiji Čarlsa Mensona, Abraxasa, i još nekih jako zanimljivih likova poput Zeene i Nikolasa Schrecka. Uostalom, zapitajte se, da li bi npr. blaženopočivši patrijarh Pavle prišao i pružio ruku silovatelju i ubici? Ja tvrdim da bi, jer iako je bio Slobin patrijarh ja mislim da je taj čovek zaista verovao u to iza čega stoji i da je imao samilosti prema svim živim bićima a posebno prema onim odbačenima. A dal' bi ga vi kao njegovi sledbenici ispratili u takvom činu, vi koji ste mu se najviše divili za života? Bi kurac. E, o tome se radi, samo o tome, jer vi ne verujete ni u šta, i zato je vaša religija propast, i baš zato je cela judeo-hršćanska civilizacija zapravo sastavljena od gomile skroz besmilenih akcija i to sve je piši propalo. Znači, gledaj dokumentarac i ove svete ljude i veruj!!!
"Aghori ascetics, while being devotees of the Hindu God Shiva in Shiva's form as Lord Bhairava, are monists who adhere to the common Hindu belief in liberation (moksha) from the cycle of reincarnation (samsara). This liberation is a realization of the self's identity with the absolute. Because of this monistic doctrine, the Aghoris maintain that all opposites are ultimately illusory. The purpose of embracing pollution through various practices is the realization of non-duality through transcending social taboos, and seeing the illusory nature of all conventional categories. The Aghoris are not to be confused with the shivnetras, who are also ardent devotees of Shiva but do not indulge in extreme ritual worship practices known to some extent as Tamasic (rituals involving some or all of the following: meat eating, alcohol drinking, consumption of beverages and foods with opiates, hallucinogens and cannabis products as key ingredients, cannibalism, residing in cremation grounds, and Tantric sexual rituals). Although they enjoy close ties with the shivnetras, netras are a complete opposite of the aghoris and are purely Sattvic in nature and worship.
In essence, Aghoris base their beliefs on two principles: that Shiva is perfect and that Shiva is responsible for everything. Shiva is thought to be responsible for every rock, tree, animal, and thought. Consequently, everything that exists must be perfect, and to deny the perfection of anything would be to deny the sacredness of all life in its full manifestation, as well as deny God/Goddess and the demigods' perfection."
"The Gnostic Gospels said that the world was no place for the divine soul of man, that the world was tragic and that it wasn't created by God, but by a lower life divinity. To the question "Did a good God create a world of pain" they replied that there was a crack in the universe. The first 20th century scholar to read the Gnostics was C.G.Jung - their `Gnosis', or knowledge, was to him spiritual self-knowledge. In this programme, scholars debate the relevence of the Gnostic `pulse' for modern man."
"Egyptian Gnostics texts came to Florence in 1492. The Gnostic idea, that man has the capacity to rise above his worldly fate to become a spiritual being, even to be `as God' was the heretical centrepiece of Renaissance philiosophy. This spiritual notion was forced underground by by the Catholic Church's opposition, and into the world of magic and alchemy. However a modern millionaire, Joost Ritman, is an example of how Gnoticism continues to defy the passage of time, to re-emerge in every spiritual era."
"In the late 12th century `Cathars' started preaching an alternative form of Christianity to that of Roman Catholicism, in the French region of Languedoc. Empowering abstinence and poverty, they called themselves Good Men, and believed that the world was an alien environment for man's soul. The Roman Catholic Church tried unsuccessfully to persuade them they were wrong. Then came the Inquisition, followed by the Albigensian Crusade which crushed the rebels with a military campaign. The `heretics' were burned at the stake by the hundreds, and again Gnosticism was supressed. Brian Blessed plays a Cathar Bishop, and Ian Brooker plays a Spanish Monk, in an attempt to recreate a theological dispute in France, 1206."
"In 1945 an Egyptian peasant discovered a collection of early Christian scriptures - the Nag Hammadi Codices, which revealed the existence of a Gnostic version of Christianity. Gnostics (derived from the Greek word gnosis - meaning `knowledge') felt that they could get to know God, and their own soul, going a step beyond faith. Their message, and the words of the `Gnostic Gospels' were buried in the sand of the Egyptian desert. Some scholars now believe these scriptures to be just as authentic, if not more so, than the books we collectively know as the New Testament."
"Alex Gibney explores the charged issue of pedophilia in the Catholic Church, following a trail from the first known protest against clerical sexual abuse in the United States and all the way to the Vatican."
"Interlocking interviews of 4 women interred in various Magdalene asylums and/or orphanages because of out-of-wedlock pregancies, being sexually assaulted, or just being "too pretty" (believe it or not)."
"This is the documentary that inspired the film: The Magdalene Sisters. It is an expose of the cruelty and abuse suffered by the inmates of Ireland's Magdalene laundries where woman who were thought to be 'fallen' were made to work 12 hours a day, six days a week, for no pay. Four former inmates, overdubbing quaint old footage of Ireland, narrate the film. This juxtaposition shows us how such injustice could go on: to the outside world these institutions seemed good, even idyllic, places to put these young girls."
Meni najbolji dokumentarac o hrishcanstvu do sada a gledo sam ih brdo, neki su bili chisto istorijski, neki propagandni, a neki malo dublji ko ovaj, i preporuchujem ga svima. Dal' je Isus uopshte postojao, dal zaista postoje nauchni dokazi kako crkva tvrdi ili je sve bazirano iskljuchivo na veri. Najbolji deo je brutalna analiza Mel Gibsonovog filma "The Passion of the Christ" koji je inache omiljeni film jednog poveceg dela hriscana u svetu, gde autor detaljnim opisom svake scene zakljuchuje da je to nakrvaviji film ikad snimljen. Mozda samo nekoliko minuta u chitavom filmu nema krvi, sve ostalo je, malo je reci, THE MASAKR kome chuveni Teksashki ne moz ni da pridje. Opasan dokumentrac koji se hriscanskim vernicima verovatno nece svideti jer su pokazane neke stvari koji ne idu bas u prilog hriscanstvu ali posto kod vecine hriscana zdrav razum i logika ne igraju glavnu ulogu vec samo slepa vera ja mislim da mogu da pogledaju cak i ovakav film. Malo cete se nervirati ali ce vas vasha vera u Hrista izbaviti od nedoumica dal je on postojao ili nije jer zaista ako verujes da je nesto bas tako bilo pre samo 2 soma godina pa nema shanse bilo ko da te ubedi u suprotno a posebno ne neki tamo ateista reziser (komunjara i antihrist) pa makar doneo i dokaz crno na belo da Isus nije ni postojao, tako da je opusteno, moze se gleda a bez da se iko potresa ko onomad kad se pojavio Zeitgeist. Peace, love & fate/hate.
"Documentary filmmaker Brian Flemming examines the Bible and discusses the history of early Christianity, raising doubts as to whether the New Testament personage Jesus ever really existed. Flemming examines the similarity of the Jesus story to other savior myths of the time and points to inexplicable gaps in early Christian history that combine to shed doubt on the Bible's Jesus story.
Included:Two full-length alternate audio tracks with commentary from evolutionary biologist Richard Dawkins (A Devil's Chaplain), scholar Earl Doherty (The Jesus Puzzle) and popular blogger The Raving Atheist (ravingatheist.com)."
"INSIDE THE CHURCH OF SATAN with Joshua P. Warren is more than 2 hours of exclusive, uncensored footage, taking you through secret chambers, deep within the world of Satanism.
Warren is the first outsider in over 40 years granted this level of access, and the first person EVER to document the Satanic Rite of Ragnarok. This Satanic ritual is included in its entirety, based on High Priest Peter H. Gilmore's The Satanic Scriptures.
Aside from the rituals, you will enjoy in-depth interviews with a Witch, Satanic Priests, and even Peter H. Gilmore himself. See them answer the tough questions, and learn about celebrities who have been members.
Be warned, this film contains nudity, material some may find offensive, satirical depictions of baby butchering, and even a scene where Warren attempts to raise the Devil himself."
