Saturday, February 28, 2015

Videosex - Lacrimae christi (1985)


01. Videosex - Sivi dan (3:17)
02. Videosex - Stakleno nebo (3:58)
03. Videosex - Pejd' ga pogledaj Anja (5:12)
04. Videosex - Lacrimae Christi (3:22)
05. Videosex - Mjesec (1:05)
06. Videosex - Tko je zgazio Gospodju Mjesec? (2:46)
07. Videosex - Jesen (2:25)
08. Videosex - Klavir i prasina (3:00)
09. Videosex - Swing 2002 GTL (3:15)



Thursday, February 26, 2015

Cefova pisma iz Mitrovice vol.1 (down by law)


E, javio mi se konačno Cef iz Zrenjanina prekjuče, jednim onako solidno pozamašnim pismom iz KPZ "Sremska Mitrovica", gde već 7 meseci guli svoju trogodišnju robiju za prodaju i omogućavanje uživanja marihuane, dakle njih par je palo kod njega gajbi sa jedno 30-ak grama ako sam dobro skontao. Naravno, sve je bila klasična štela od strane policije uz svsrdnu pomoć lokalnih drukara. Znači jednostavno su rešili da ga po svaku cenu sklone sa ulice a najjedostavniji način za takvu jednu akciju je upravo preko vutre, jer tu onda svakojaka nepostojeća dela mogu da se nakaleme i u principu sam pub bukvalno može da izabere koliku kaznu želi nekome da namesti. Uglavnom jako zajebana priča jer robijati preko 3 godine za tamo neku vutru, neki bre korov, koji će već koliko sutra biti legalizovan, može čoveka skroz psihički da uništi, da ga bukvalno ubije u pojam, ali srećom Cef je oduvek bio izuzetno jak karakter i uzor mnogima, tako da ne verujem da će moći bilo šta da mu urade osim da ga maksimalno smore zbog tolikog protraćenog vremena ni za šta. Pošto je ovo pismo pisano nedobog rukopisom a i nije mi tu digitalac da ga ufotkam, prekucaću vam samo najzanimljivije detalje jer su totalno prajsles. :)


"Dobro jutro! Zdravo Pandžo kako je? Evo, ja serator giljam tu šesti, ne, sedmi mesec i sve kao javiću se, kurac, palac, ali ništa od toga. Adresu sam odavno i nabavio i zaturio. No, ne žurim nigde, a kontam da ti nemanje pošte iz Mitrovice baš i ne remeti koncept u životu."


"Moram da se pohvalim da se, zahvaljujući mojoj sestri, povremeno i ovde u ćumezu čitaju tekstovi sa Abraksasa. Zapravo, osim mene, postoje još dva lika koji se takvim pizdarijama oduševljavaju. Jedan je za blog znao i ranije, drugom je to potpuna novost. Taj drugi je inače mračnjak teški, piše, ako mene pitaš, sasvim korektnu mračnjačku poeziju. Ima olovkom ispisanu zbirku pesama "Crne su suze istine". Ako to nekad bude zvanično objavljeno, ti se eto seti da sam ga ja prosvetljavao tekstovima s tvog bloga. Kad smo već na toj temi, ne mogu a da se ne setim izraza lica dva lika koi su slučajno, u mom odsustvu čitali onaj tekst o nekoj Hindu sekti, kad žive pored reke i jedu iz lobanja. Ja magarac, papir zaboravio na stolu u nuprostoriji pekari i ova dvojica se uz kaficu bacila na čitanje. A likovi ono..."normala", mejnstrim bezveznjakovići, lažni moralisti i sve što ide u paketu. Bili su zgroženi, kako pročitanim, tako činjenicom da sam to štivo u zatvor doneo ja. Ma cirkus...a pritom, jedan od komentatora je ovde, ni manje, ni više, zato što je sekao na komade i palio mrtvog čoveka u nekoj šumi pored Šida. Nije ga on ubio, samo je pomagao u uklanjanju dokaza. Farsa, samo jedna u nizu, i generalno, cela ova robija je apsurd teški."


"Uglavnom, sve ovo je jedno sranje i totalni apsurd. I nije glavni problem ono što se zbiva u zatvoru, nego sve ono što se zbiva na ovom svetu a u čemu ne učetvujem samo zato što sam u zatvoru."

Tuesday, February 24, 2015

Zeena Schreck: Radio Werewolf - "Pleasure Dome"


"PLEASURE DOME is the temple of carnal delight first approached through HEIDENTOR. A Hymn to the life-creating power of Eros, restoring the body to its sacred significance. Sex, reconsecrated as a union of eternal forces, sinless and holy."

- Zeena Schreck from the Radio Werewolf Press Release for "Love Conquers All"

Music & Vocals: Zeena
Vocals: Nikolas Schreck

Tuzlanski hašišari - TV TUZLARIJE (1991)


"TV TUZLARIJE SA FATMIROM ALISPAHIĆEM - PRVA TUZLASKA TV EMISIJA EMITIRANA 1991. NA LOKALNOJ TV STANICI FS-3"

Monday, February 23, 2015

Miša Tumbas, Grupa JNA & Grobari - Dobro pamtim sve (proslava rođendana)


"Danas smo našem Miši proslavili njegov 61. rođendan. Okupilo se 20-tak ljudi koji su protekle dve nedelje učestvovali u akciji pomoći našem Miši, komšinica Goca i komšije sa Žarkova. Miša je obukao svoje novo odelo, na poklon je dobio u ime svih vas koji ste učestvovali u akciji: uramljenu sliku sa portretom Duleta Vujoševića, album sa 56 svojih slika, dvd Grupe JNA, tortu od Grobarki..."


"Od posluženja su tu bili torta, sokovi, vinjak, pita i hamburgeri, ništa nije zafalilo. Grupa JNA mu je svirala i ispunjavala muzičke želje, održao je i dva govora i zahvalio se svima vama koji ste učestvovali u akciji pomoći. Posetu smo iskoristili i za konačan dogovor po kom će od danas o njemu brinuti njemu bliska osoba a osnovni zadatak je da Miša bude čist, ispeglan, sit i da redovno pije lekove..."

Od sutra nastavljamo sa radovima na kući i dvorištu.

Živeo, živeo i srećan nam bio!!! :)


Anja Rupel - Življenje je kot igra (1996)


01. Anja Rupel - Ne pozabi me
02. Anja Rupel - Dolga je noč
03. Anja Rupel - Življenje je kot igra
04. Anja Rupel - Najbolj nori par
05. Anja Rupel - Vzemi me s seboj
06. Anja Rupel - Briga me, kaj jutri bo
07. Anja Rupel - Pomlad
08. Anja Rupel - Vedno ljubila te bom
09. Anja Rupel - Zadnji poljub
10. Anja Rupel - Življenje je kot igra - part II



Saturday, February 21, 2015

FK Rad - Novi Pazar: Forsi se vraćaju na jug (21.02.2015.)


Da skratim. Prvo bih se zahvalio drugarima s Vidikovca koje nisam znao od ranije a opet im nije bio cim da me dovedu do stadiona, jer je prevoz bio u totalnom haosu (59,50) a i nisam bio na Banjici sigurno 15 godina. Dakle došo, fino ušo na zapad da nađem moje društvo s Vidikovca, i odma' tu izvalim novu tribunu na jugu i to bogme bahato punu, znači skroz nadrealan prizor. Po mojoj ne baš tako pouzdanoj proceni na jugu je bilo circa 450 Forsa + 100 ljudi na zapadu uključujući i gornju tribinu gde su bili stacionirani klinci, njih jedno 30-ak. Na početku idu plavi dimovi i surovo navijanje čitavo prvo poluvreme. Na početku drugog baklje i još veći keos, ali o tome zasigurno bolje govore fotke tako da zaista nema potrebe da ja sad davim i glumim tu neku elokvenciju i novinarstvo, te stoga gledaj ove fotke i kuliraj.




















Videosex ‎– Video Sex '84 (1984)



01. Videosex - Detektivska priča (3:13)
02. Videosex - Ana (3:17)
03. Videosex - Moja mama (3:49)
04. Videosex - U sjeni eksotičnih trava (3:01)
05. Videosex - 1001 Noć (3:28)
06. Videosex - Kako bih volio da si tu (2:25)
07. Videosex - Videosex (3:14)
08. Videosex - Neonska reklama (3:43)
09. Videosex - Neonska reklama 2 (7:52)



Thursday, February 19, 2015

Petar Luković vs. dr Nele Karajlić


Ajoj majko draga, na kakav tekst Petra Lukovića sam naleteo apropo najave promocije Neletove knjige u Sarajevu. Koliko je samo ono jezivo, ostrašćeno, puno zlobe, sarkazma, ismevanja i nipodaštavanja, pa to je bre strašno, tačno u udžbenike da uđe iz ovih stopa kao primer, a o niskim udarcima da uopšte i ne govorim. Deluje mi ko da je baš gadno odlepio i zapenio zbog ove Neletove akcije u Sarajevu pa seo da piše onako sav napaljen i naravno pod vidnim dejstvom, a pritom ne birajući ni reči ni taktiku. Dakle, Pera je ovde skroz slep od mržnje ili čak i prezira prema svima koji su se usudili da napuste Sarajevo i da odu ne na čestiti zapad kako su po njemu trebali, nego ej bre, u tamo neki mračni Beograd, u ono leglo svih mogućih zala i užasa, u rasadnik nacionalizma i šovinizma, u samo grotlo genocida koji je vršen nad nevinim žrtvama, a žrtava vala bilo svuda. Jer tu ko nije bio žrtva pa naravno da je bio agresor, i tu nema one sive među-zone, ili si bio dža ili bu, a to je Pera odlično znao, i to još onomad kad su mu uručili titulu počasnog građanina Sarajeva, kada je posle kraja rata bio najrađe viđen gost iz Beograda na SA televiziji i radiju, jer je bio možda jedini pismeni Srbin koji je pristajao (imao hrabrosti) da govori protiv Srba i te agresije, dakle ne samo protiv Miloševićevog režima ili protiv Radovana, nego uopšte o Srbima. Evo, ispravite me ako grešim.


Šta god je trebalo da se priča on je to odrađivao onako baš od srca, uostalom svi ga znamo, nikad taj nije imao blama ni oko čega, i baš zbog toga sam ga veći deo svoga života jako cenio, a posebno one njegove tirade na Peščaniku. Pa ja sam bre bukvalno živeo za te priče, za tu nezadrživu energiju i emociju kojom je parao etar, i može se slobodno reći da mi je u tom periodu upravo on i bio glavna inspiracija i uzor kako to zapravo treba da se radi, onako skroz beskompromisno, bez zadrške, do kraja, bukvalno po cenu bilo čega. Ali jbga, onda su ga sklonili sa Peščanika, dal' zbog preterane upotrebe psovki ili nekog internog sukoba, ja to nikad nisam saznao, te je zatim pokrenuo "e-novine" kao lično njegov rad sa autorskim pečatom, gde su pisali neki skroz zanimljivi i pametni ljudi pod njegovim vazda budnim uredničkim okom. Ali nažalost to mi se i nije toliko svidelo, jer ipak je živa reč na radiju bila živa reč kao sablja britka, a ovi tekstovi jednostavno nisu mogli da dosegnu te visine, tako da sam e-novine čitao jednom u mesec dana po neki članak ako i toliko.


E, a onda nam se svima dogodio (premijer) Vučić, taj jedan zaista do sad skroz nezapamćen fenomen koji je čak i Peru probudio iz letargije, te je ovaj iznenada počeo da gostuje po svim živim TV emisijama, a na kojima mu je pojavljivanje ma samo do mesec dana ranije bilo nezamislivo, da ne kažem da je bio izričito zabranjen, dakle persona non grata. Rastrčao se Pera po tako tim televizijama pa tako stigao i do ubedljivo najozloglašenije emisije i to na Pinku, hardkor naziva "Teška Reč", a koju vodi Vučićev personalni novinar poznatiji i kao Dragan Vučić-ević. E, to kad sam video, taj sada već čuveni nastup, okrenulo mi se sve komplet naglavce, jednostano nisam više verovao šta taj čovek priča, al' sam ipak odma' po automatizmu počeo da ga branim i to iz fazona - ma mora da je uzeo baš bahat keš od režima za ovakvu suludu propagandu i totalni zaokret, jer može se reći da je najopuštenije pljunuo na sve što je ikada do tada govorio. Ali kad malo bolje razmislim, zapravo nije ni bitno šta je on tu odradio, kakav dil il' kombinaciju je napravio, kada to više nije bio onaj stari Pera Luković no brate obična medijska marioneta Vučićevog režima. Tako da je to što se mene tiče piši propalo, i jedino mi je žao jer sam zaista tripovao u svojoj naivnosti da takva faca nikada neće izdati, ali očigledno da svako nažalost ima svoju cenu pa čak i on.


No, vratimo se Perinom tekstu, znači zipa samo ova dva pasusa za početak:

"Onda se, lažni doktore, ispostavi da ste negde na Jahorini (Republika Šumska), u hotelu „Bistrica“, pred novinarima „Srne“, 14 dana ranije (da zbunite neprijatelje!), valjda 14. februara, održali promociju svoje knjižice, objašnjavajući prisutnim Srbima da "onaj koji misli da napiše autobiografiju treba to da učini onog trenutka kada ga život prvi put opeče i kada počne da misli". Govor ste okončali čestitajući Olimpijskom centru "Jahorina" na rekordnoj posjeti skijaša i gostiju, koji su danas „pohrlili na suncem okupanu olimpijsku ljepoticu“. Literatura curi iz vas, nedvojbeno."


"Onda ste uveče, opet čitam, stigli krišom u Sarajevo koje nije Istočno, došli u konobu „Luka“, gde su vas čuvali kordoni policije, valjda iz oduševljenja zbog čitalaca vaše knjige koji svoju ljubav ka vama ne umeju da sakriju; ne stigoh da pitam – kako je to vratiti se u „grad koji ne postoji“, u tu „crnu rupu“ gde je vladao srbosek, odakle ste pobegli u Beograd via Pale via Šumska, usred onih vremena kad su s vaših brda vaši ubijali Sarajevo. Je l’ prija piće u Sarajevu? Jesmo li nešto jeli u konobi? Jesmo li uživali?"


I eto, to vam je Pera u kratkim crtama a opet u svom punom sjaju, te bi za kraj postavio samo još jedno jednostavno pitanje za koje mislim da je ovde krucijalno: Dakle, dal' taj čovek, javna ličnost, poznati novinar, koji se onako najljigavije uvlačio Vučiću u bulju i to na najgledanijoj televiziji sa nacionalnom frekvencijom, pred minimum milion ljudi, ima uopšte pravo da kaže bilo šta ali bilo kome ikada više u životu, a ne jednom Neletu? Šta vi evo mislite o tome, svako za sebe, da ne bude da samo ja ovde mudrujem? Pa jasno...

Wednesday, February 18, 2015

Braća Grimm - Ivica i Marica / Mačak u čizmama (1979)


Ovu kazetu smo moja sestra i ja, još ko jako mala dečica slušali al' bukvalno do iznemoglosti, a posebno noću kad su svetla pogašena pa ko fol pred spavanje. Posebno smo obožavali ovu verziju "Ivice i Marice" tako da smo "Mačka u čizmama" uglavnom preskakali. Inače, ove priče za decu sa muzikom i pevanjem je tada radio Jugoton, tako da ima veoma specifičnih glasova meni tada nepoznatih hrvatskih pozorišnih glumaca, al' je to bilo tako dobro ukomponovano uz pesmu i muziku da su nam sve do danas ostali urezani u sećanje nebrojeni citati pa i čitave pesmice koju su malo je reći genijalne. Mi smo to slušali kad smo imali jedno 4-5 godina, dakle pre čitave 3 decenije, pa opet uvek kad pitam moju seku - "Ivice, a zašto sova ne spava?" - ona spremno odgovori strogim glasom - "Spavaj ti, pa će spavat i ona" - a to je samo jedan od citata iz tih dijaloga koji vode bratac i sestrica. Uglavnom, sve preporuke da ovo preslušate sa svojom sitnom dečicom (mislim da ima i na jutjubu), jer ovo nije klasična verzija priče braće Grimm nego je ipak malo prilagođena zbog malo kao zajebanog kanibalizma u originalu. Inače, glavna melodija iz priče by Milivoj Koerbler je kasnije postala i osnova za matricu kultnog ZG hip-hop benda Bolesna Braća i njihovu zasigurno najluđu a meni i najjaču pesmice "Čiča Miča". Dakle, ne oklevajte no uživajte u ovoj duploj penetraciji, yeah!


Tuesday, February 17, 2015

Zašto se zapravo raspao Unison?


UNISON: šta reći osim jajare bili - jajare ostali, ali samo mali broj ljudi zna kako i zašto se ovaj bend raspao, pa ima jedno 3 godine ako se ne varam. Ali BIA sve dozna, jer mali je ovo grad kolki su to hoštapleri. Naime, sećate se kako je onaj Kuzman stariji, Nebojša metalac poznatiji i kao Brada iz Stand Pointa, uleteo u bend tamo pred kraj, ne bi li se i on ogrebao za parče slave? E, krenuo on tako da talasa, utripovo da je to al' bukvalno njegov bend, a doveo ga burazer 15 godina posle osnivanja. Dakle niđe veze. E, sećam se jedared, tako jedno pre par godina otišo ja na stranicu Unisona hteo postavim nešto iz 90-ih, tek javlja se meni ADMIN i kao ne može to zbog toga i toga, i obriše mi post. I ja mu napišem otprilike ovim nekim rečima, alo bre Brko (misleći na Kuzmana mlađeg), ne zajebavaj, ti ćeš da mi kenjaš šta sme a šta ne sme na Unison stranici, a prvi si pljuvao po Unisonu u F.Y.A fanzinu još kad smo snimili prvi demo 1994. da bi se kasnije na kvarno uglavio u bend '96 kada si izvalio da ima potencijala i da mož se pozira. Inače, tako ja komuniciram sa Brkom odvajkada jer to je jedna ljiga od čoveka, sisaljka ona preplašena bez imalo dostojanstva. Uvalio se bre u svaki beogradski bend za koji je procenio da će da snima albume i ide na turneje, jer on je kao stara kajla HC scene (ex-Stand Point) pa ga svi oće za bubnjara, a videćete kasnije i kako se to obilo o glavu članovima Unisona.

No vratimo se mi ovoj prepisci između mene i admina. Piše meni admin da nije on Brka no Brada, inače Brkin stariji burazer i ja automatski upadnem u zbun. Kakav bre Brada sad, okle se i ovaj uglavio u bend bogteubio? Pa to mi bre još gore poniženje, da mi sere tamo neki matori metalac a veze s bendom nema, juče došo. I ja šta ću, očigledno nisam bio upućen da su još jednog mamlaza iz porodice Kuzmanović ugurali da svira. Batalim ja to. Al' eto kurca, posle par meseci samo čujem bend se raspao, a obrazloženja nigde, samo neka prijava kao lepo smo se družili i to je to, kraj. Rek'o braćo mila ovde nešto samo tako smrdi. Raspitam se ja malo po beogradskoj čaršiji i naravno imam šta da čujem. Slušaj sad ovu špansku seriju.

Došo taj Brada da svira drugu gitaru i naravno kao stara kajla logično nije došo samo da statira nego krenuo da pravi i svoje pesme. To naravno crnogorcu kao glavnom autoru odma' zasmetalo, al' je prvo kulirao, ali lagano kako je prolazilo vreme počeo da se nervira jer ipak crnogorac je crnogorac, jebe ga to. I krene ladno podela, taj Brada sa svojim burazerom Brkom na jednu stranu, a crnogorac sa Stankom basistom na drugu, i sad ostao još Stole vokal koji je još od početka bio u fazonu "dobar sa svima", a zapravo uvek bio najnamazaniji folirant. I ladno ih Stole ispali i ode sa "Stand Point" družinom, dakle bez ikakvih problema izda svog saborca crnogorca sa kojim je delio i dobro i zlo čitavih 15 godina. Dakle toliko o tome, izdao je lika sa kim je bio u ekipi 15 godina a neće mene posle tih prvih 5 godina kad smo bili klinci. I tu se Unison logično raspadne. Crnogorac i Stanko odu da sviraju valjda sa Đurom u jedan bend, a Brada i Stole u neki peti, dok je Brka već svirao u tolko bendova da mu novi i ne treba, tako da je njega kontam i najmanje pogodio ovaj raspad. E sad, možda ja i lažem, možda sam samo zloban pa sam sve ovo izmislio, tako da bolje proverite ove moje navode ako je ko voljan da priča uopšte. Zajebana tema jbga.

A sad još malo na temu pošto me ovi iz Unisona kuliraju i kao ignorišu iako sam napisao par jako zanimljivih tekstova o njima sa posebnim osvrtom na istorijat benda od 1994. do 1999. a i nedavno je onaj Daško B92 Uzbudilnik, pevač iz Red Union, ona sirotinja sa Limana, pokušao da me prozove kako sam nebitan za tu priču oko Unisona. OK, zaista gledano vremenski jesam nebitan, ali se onda postavlja pitanje kako i zašto su me bukvalno izbrisali iz svake žive biografije benda, dakle gde god, na kome god muzičkom sajtu, pa čak i na "ha-ko bastards" ako odeš naćićeš sve živo samo mene ne. Znate ono kad piše kao "počeci benda" ili ko je svirao na kom albumu, pa bre ni tu me nema, kao da nikad nisam ni postojao, a ladno Stole i ja osnovali bend, a crnogorca tek kasnije ja pozvao jer smo išli u istu srednju. Dakle, meni neko da priča o kompleksima? Pa šta su kompleksi ako ne ovo, kao kuliramo te jer si budala al' te zato obrišemo bukvalno da ne postojiš. Da su mogli i sa omota albuma da me skinu kontam da bi i to uradili, jer oni su kao kul, ne potresa ih ništa, dok ja ovde divljam, a oni to lagano samo brišu, i to niko i ne izvali na prvu loptu pa oni ispadnu fer a ja ološ, i evo jedino sa Discogs sajta nisu uspeli da me skinuli jer nisu oni pravili stranicu no jedan fan. Toliko o kompleksima.

Isto jedan važan detalj. Spot za pesmu "The Untitled" sa "Sunday Neurosis" albuma na kome sam ja svirao bass. Taj spot su izbacili 2-3 godine pošto su mene izbacili dok još nismo ušli u sukob. I sad ja gledam onaj spot jer su mi ga hvalili, gomila fotki nabacanih iz 90-ih, malo i video snimaka preko, i sve čekam kontam od ovih 300 fotki mora da ima i mene barem na jednoj pa da jebe oca, ipak sam svirao tu, čuje se moja bass linija i jasno i glasno. Al' kurac, ladno nema ni u najavi. I aj' sad, dal' to ja paranoišem i tripujem jer sam prso ili su pojedinci (crnogorac i Stole) u jako, jako gadnom gasu tada bili? Pa čekaj bre, ako su hteli da me skroz izignorišu, iskuliraju, pa valjda je bilo logično da me ture tu i tamo, da me malo smire, primire i da teraju dalje, jer ipak je to na kraju ostao njihov bend a ne moj, dakle oni su pobedili, zar ne? Ali ne, nešto ih je očigledno gadno sjebalo, i preko toga nisu mogli da pređu, te su morali da me podjebavaju iako zaista nije bilo potrebe, dakle radi se o čistoj onoj osveti i sujeti crnogorskog tipa. E, u to ime, kao što sam im i onomad obećao evo ponovo im obećavam: dogod budem živ i kolko tolko sposoban neću stati, a daćedragibog da se sretnemo i uživo da popijemo po rakijicu, što se naravno posebno odnosi na Brku kao meni najdražu osobu iz cele te priče, il' što bi reko brat Mono: "Iza leđa pričaš da sam uvek drogiran al' tvoju ženu kurcem uvek šlogiram." Hehe, al' to nisam ja - to je moja dijagnoza. :)

Jadranka Stojaković: Nema mjesta za tugu, nasvirala sam se (video)


"Jadranka Stojaković, slavna kantautorica, bila je zvijezda bivše Jugoslavije. Bilo bi teško naći osobu koja nije čula za nju ili koja ne zna barem refren njenih kultnih pjesama. Danas živi u staračkom domu Ivan Pavao u Banjoj Luci.

Bolest motornog neurona, koja joj je ustanovljena nakon nesretnog pada na bini 2009. godine, iz dana u dan oduzima joj sve više snage.

Jadranka Stojaković danas više ne svira gitaru. Uspijeva govoriti samo ujutro, ili popodne, ukoliko se dobro naspava. Ali, to je rijetko.

"Nažalost, prestala sam svirati gitaru. Ruka se ukoči i ne mogu je odvojiti. To me malo zaboljelo, ali morate prihvatiti sve onako kako jest. Mora se prihvatiti realnost. Nema mjesta za tugu, nasvirala sam se. I nema što nisam svirala, ne samo gitaru. Danas mogu samo malo svirati usnu harmoniku, što mi je mama predlagala još na početku karijere. Govorila mi je da ne nosam toliko instrumenata već da fino uzmemo usnu harmoniku i stavim u džep. Tako je nekako na kraju i ispalo", ispričala nam je legendarna Jadranka Stojaković.

Još prošle godine uspijevala je pjevati, no danas je to iznimno naporno za nju.

"Sad ujutro mogu nešto ispričati, ali u popodnevnim posjetama je teže, zavisi kako sam spavala. Ako nisam dobro spavala, mišići koji drže glasnice budu napeti i ne mogu govoriti", kazala je.

Iako je 23 godine provela u Japanu i odsustvovala s domaće scene, njezine pjesme žive i bezvremenski su hitovi. Ona je svojom muzikom napravila most između Japana i Balkana. Iako je po zanimanju akademski slikarica znamo je kao veliku glazbenicu.

"Mislila sam da će me ljudi zaboraviti dok nisam bila tu", kazala je Stojaković.

Smrt Kemala Montena pogodila ju je jako. Ispričala je za N1 kako ga je prvi put upoznala u kultnoj Slogi.

"Dolazila sam plesati sa svojim dečkom i okretala sam se da vidim kako Bodo Kovačević svira, a pored mene Kemica s Brankom se ljubio cijela četiri sata. Ja to nikada neću zaboraviti. Da je bio kakav maraton u najdužem poljupcu na svijetu mislim da bi on pobijedio", prisjetila se uz slabašni osmijeh.

Ispričala nam je kako je Kemo bio pun ljubavi i zbog toga je uspijevao pisati predivne pjesme. No, ipak ističe da joj malo nije jasno kako su njegove pjesme bile manje-više tužne, a Monteno jako duhovit.

Posljednji put su se vidjeli 2012. godine na koncertu solidarnosti.

"Već tada je bio jako slab i ja ga pitam: Šta ti bolan čovječe, gdje ćeš mi dolaziti takav i tebi treba njega?", a on kaže: "Ne brini sad ću ja još malo i dobiti bubreg i bit će sve u redu."

Kazala je kako bi se Monteno sigurno vidio kako tuguje, ali žal za njim je veći.

"Ja mislim da sad negde, u galaksiji nekoj, na Mliječnom putu negde, da pije s Davorinom Popovićem, a možda se i kartaju."

I tuga i sreća utječu na bolest Jadranke Stojaković, ali umjetnik ne može ugasiti svoje emocije."

Monday, February 16, 2015

O hipsterima 90-ih i uopšte


Pišem ovaj tekst ne što volim nego što me muka naterala, a najviše iz razloga jer su mi skroz dokurčili tako ti buržujčići koji tripuju urbanu gradsku priču, lažne skvotove, gistro okupacije bioskopa, i uopšte taj art aktivizam i buntovništvo. Mnogima će zvučati neverovatno ali ja donedavno zaista pojma nisam imao da se takvi oblici života nazivaju "hipsterima", jer 90-ih takvi likovi su bili klasični zeldiji koji su se vozili dobrim kolima na fax, dakle nisi uopšte imao dodirnih tačaka s njima. Danas se to ali' skroz promenilo, samo su se maskirali u taj kao urbani fazon, i postali pankeri, tehno manijaci, anarhisti, feministkinje, filmofili, ma sva moguća ludila koja se mogu smisle, samo je navodno poenta biti skroz drugačiji, svoj i autentičan, dakle ako već ima malo veća ekipa ljudi koja se bavi npr. žongliranjem onda to više nije trip pa biraš nešto što će biti isključivo tvoje, ne bi li na kraju postao prepoznatljiv u tim krugovima i dostigao nivo "urbane gradske face", jer to je kao vrhunac svega i zapravo cilj svakog poštenog hipstera. Ali meni oni i dalje ništa ne smetaju, nek radi bre svako šta god oće.

Problem nastaje kada počnu da kukaju kako se teško živi u Srbiji, kad krenu sa tom svom predstavom kako nemaju gde da žive pa moraju u skvot, a vamo imaju prepisana 2-3 stana na sebe od kojih im je ma samo jedan dovooljan da iznajmljuju pa da su prepuni keša. Ma teraj to u kurac, klasična ona akcija "pišaj po sirotinji". Ide tako ulicom pocepan i gistro gladan a u novčaniku kreditna kartica i tako te akcije. I zapravo jedini problem te omladine je u tome što jednostavno više ne znaju šta će sa tim parama, dosadilo im to bahanalisanje, i sad su odlučili da žive kao siromašni umetnici i aktivisti.

Naravno ova pojava nije od juče, bilo je ovih urbanih pojava i 90-ih. Sećam se jedne ribe, zvali smo je Maja Brka jer je bila crust pankerka i nije depilirala brkove, i tako se raspadala u onim standardnim anarho-hipi nošnjama, a to ako ne znate to vam je uglavom polovna military odeća, vijetnamke pocepane i pohabane i one maslinaste pantalone sa džepovima sa strane, i neke cokule. E, ona je tih godina kad se više smorila od lokalne ekipe otišla da živi u nekom skvotu preko, a ćale joj bio direktor ili vlasnik ne sećam se tačno koje fabrike u Smederevu, i znači mogla je sama solo sebi al' ceo taj skvot da kupi sa sve okućnicom. Al' dobro, 90-ih je ipak to bila mala grupica tih pankera, ostali su bili dobrotojeći zeldiji, a danas da bog sačuva, danas ne možeš da izvališ ko je tu ko više.

Mada uvek se postavlja ono zajebano pitanje: dal' bi se i mi tako možda ponašali da smo na njihovom mestu, da nam je život bio lagodan, da smo jednostavno imali toliko keša da nam čak i dosadi? Iskreno, voleo bih to da probam, da bar na par meseci mogu da se bahatim do kraja, da vidim baš dal bi mi ikada dosadilo. Šta vi mislite?

Anja Rupel - Odpri oči (1995)


Obećao sam drugaru sa roknostalgije, da ako mi postavi sve solo albume Anje Rupel, kojih nekim čudom nema ama baš nigde na net-u, da ću ih ja sve postaviti kod mene da ne bi rikavali linkovi posle svakih par meseci jer tamo to slabo ko skida (radi se o zatvorenom forumu). Pored toga uporedo ću postaviti i sve druge Anjine akcije, dakle i sa legendarim Videosexom koji ju se proslavio sredinom 80-ih, ali i sa Laibachom, jer Anja je pod konspirativnim imenom Germania otpevala vokale na par pesamica, ali je npr. radila i produkciju na Sympathy For The Devil (Who Killed The Kennedys) sa istoimenog albuma. Što se tiče Anjinog solo opusa, radi se uglavnom o veselim komercijalnim pop hitovima, gde da budem iskren i nije svaka pesma za klanjanje, ali ipak je to Anjin vokal tako da se nađu po 2-3 skroz solidne, tako da ono...


01. Anja Rupel - Odpri oci
02. Anja Rupel - Lep je dan
03. Anja Rupel - V Ljubljano
04. Anja Rupel - Odsla bom se to noc
05. Anja Rupel - I love to love
06. Anja Rupel - Se pet minut
07. Anja Rupel - Sanjam te
08. Anja Rupel - Odprla bom vsa okna
09. Anja Rupel - Rada plesem (ponoci po mestu)
10. Anja Rupel - Zacaraj me



Friday, February 13, 2015

Sleng 70-ih, rasizam 90-ih


Imam taj problem...jbga ja izgleda uvek imam po neki problem pa kao kukam, al' to je valjda normalno, kao stil izražavanja, jer pre ću da kukam nego što ću da budem diskretno-konspirativan oko stvari koje mi smetaju. Dakle, govor, taj upotrebni govor je još od 90-ih postao jako problematičan na ovim prostorima a kako čujem iz belog sveta i tamo, a zapravo sa zapada je pritisak oko tog politički korektnog načina izražavanja i pristigao, jer oni tamo imaju problem sa crncima, tj. pre crnci sa njima jer su ih ovi držali ko robove decenijama, pa sad kad su iz nekog razloga odlučili da to nije OK, sad imaju potrebu da im navodno nadoknade tu patnju i duševni bol, da ih namire, umire, jer ih kao grize savest, ali naravno ne u smislu da će da im plate odštetu u vidu keša kako bi to bilo i logično, nego tako tim nekim trikovima, od onog da su im prvo dali pravo glasa, dopustili im da se voze i u prednjem delu autobusa, dali im da pišaju u njihovim pisoarima, da jedu u istim restoranima, da se školuju u njihovim školama, pa do toga da su im čak jednom dozvolili i da predsednik bude crnac, ali to je naravno bilo samo jednom, znači sad je bio Obama i ćao, zdravo, više nije s nama, ispunili su kvotu.

Ali tu nije kraj njihove velikodušnosti, ono što je meni najzanimljivije je taj novonastali PC (politički korektan) govor, pa je tako Crnja postao Afro-Amerikanac a da pojma nije imao, znači standardno NIGGA' je svedeno na N-WORD, doduše ima tu i F-word, B-word, pa i cela abeceda tih word forica, nastalih od reči koje su označene kao uvredljive za pojedine grupacije ljudi. I to se sad tako fura masovno po školama i medijima, a zapravo kad malo bolje razmisliš time ništa nisu postigli i dalje je taj rasizam mama u Sjedinjenim Državama i realno je da bi Crnci trebali da se pobune i da ih razjebu za ono šta su im ovi radili, a na prvom mestu zbog toga što su ih upravo ti crnci načinili bogatima, radeći na njihovim farmama za hranu i smeštaj, i to bogami smeštaj za medalju. I sad ovi jbga bogati a crnci kuliraju u getu. Mada što reče Sđu - "rep je nastao iz bunta politici, crnci su u marici, belci na ivici", dakle i belci su sad u tom istom sranju, jer većina je white trash sirotinja, ali ipak je najbitnija ova srednja klasa, jer po stanju u srednjoj klasi se obično vidi kolko je ko puko, i to je možda najbolje prikazano u vrh filmu Falling Down (1993) sa Majkl Daglasom, gde tačno vidiš čoveka koji je ceo život bio na toj ivici, i onda jednog dana samo prso i krenuo da pada, usput sjebavajući sve i svakoga. Znači ako su belci u toj fazi pa gde su bre onda crnci? Eno gde su, gledali smo akcijanje iz Fergusona. E sad, da bi se ta pobuna ipak što više izlovala i ugušila postoji taj PC govor, jeste da je privid i da je prevara ali naivnog back porch monkey-a i liberalnog belca koji mu obično pomaže i daje mu gas, drži u iluziji da smo kolko tolko dobri i fini jer ne vređamo jedni druge, tj. barem ne javno i ne u oči. A to što ja kad se vratim kući s posla, jebem mater crncima na sav glas, pa se napijem sa drugarima pa tek onda osujem paljbu, to je moja privatna stvar. Bitno je samo da se mi ne mrzimo javno, a ja ću ti posle jebati majku tajno. Pa normalno.

E vidite sad, taj talas novogovora, cenzure i PC foliranja, 90-ih je pristigao i u Srbiju i to u početku lagano preko nevladinih organizacija, a posle i malo bahatije putem zakona uslovljenih od EU, da bi danas to bila zvanična priča na nivou države, pa je sad i u udžbenicima, na medijima, dakle svuda gde se to može kontrolisati.

Danas znači nije lepo reći cigan, šiptar, peder, kosovar, balija itd.etc. jer se neko uvek nađe uvređen, ali zadržimo se za sad samo na ovim osnovnim tradicionalnim srpskim izrazima kao što su CIGAN i ŠIPTAR. Jbga, ja se nažalost ne sećam 70-ih, jer sam bio što se kaže "mala biba" ali tu je uvek bio moj ćale da mi osveži sećanja tokom kasnijih godina. Dakle, 70-ih reč Cigan nije bila reč koja se koristila samo za Rome, ili za navijače Zvezde, mada je moj ćale više voleo da ih zove Kalašture, naravno tu mislim na navijače Zvezde a ne na Rome. Pored toga, Cigan se koristilo za sve što je, kako da vam kažem, ciganjski jbga? Dakle kad je neko Gan on je bio Gan mio, ma koje vere il' nacije bio.

Na prvom mestu to su podrazumeva se bili ovi ganciji standardni kalašture, dakle navijači iz suprotnog tabora, zbog zdravog rivalizma, pa tek onda ova ekipa s deponije i iz karton sitija, i sumnjivo tamnoputi "Srbi" iz raznih krajeva Srbije kao što su Šabac, Pirot, Vranje, zapravo ceo taj jug dole je uvek nekako više bio crnački no belački. A jbga, šta da kažeš kad vidiš čoveka, faca ko u belca a skroz crn? Ih, kolko smo takvih u osnovnoj školi imali koji su zapravo najviše i srbovali kasnije kad je krenulo loženje. Ali posle sam izvalio da to nije tako samo u Srbiji no i u Makedoniji a možda i ponajviše u Grčkoj. Pa nije ni čudo da ove dole Atinjane nazivaju ciganima ovi sa severa. To se nekad odnosilo samo na navijače Olimpijakosa ali se primenjuje i na čitav taj region. To bre sve Bugarin i Turčin.

Vidiš zaboravio sam na Bugare, a posebno na Rumune, jer tamo krajem 90-ih bio sam nekim "poslom" na rumunskoj granici kod Kladova. Vozimo se kombijem kroz grad a ono sve Cigani, i to ne belci tamne puti, nego prave crnje ganciji, i ja pitam šta je bre ovo, i dobijam odgovor da su to Rumuni, Vlasi. OK, možda oni sebe nazivaju Rumunima ili Vlasima ali braćo mila to su Cigani, jer znam kako izgledaju Cigani, a znam i kako izgledaju Srbi jer kad odem na more u Grčku uvek prepoznam te ljude u moru Engleza, Bugara, Grka i Šiptara, a bez da čujem na kom jeziku pričaju.

Isto važi i za Šiptare, može on da bude Srbin sto puta al' po faci mu se vidi da je Šiptar. A to se najviše odnosi na jedan dobar deo ljudi koji su došli sa Kosova a koji za sebe tvrde da su Srbi jer su kao pravoslavci. Dakle, taj Kosovar je Srbin jer je pravoslavac, a ja sam loš jer mi puca kurac? OK. Pa naravno da mi skroz odgovara da ne budem u istom košu sa tim fizionomijama nedobog. Ako su to Srbi ja ne bi da budem, jer bedak je jbga, blam da mi neko preko kaže evo ti ga sunarodnik. Ma ima o ovom da se piše do sutra, al' ko će to sad, jer posebno su ti Šiptari zanimljiva tema, ali mislim da sam ispunio kvotu rasizma za danas, i da sam bar jednog Kosovara uvredio, da je ispizdeo u svom stanu od 1000 kvadrata u centru grada, a dete mu se rasplakalo, samo takvi ne čitaju ovo što ja pišem tako da je sve kul i nikom ništa. Maljo smo se šaljilji. Hehe.  

Thursday, February 12, 2015

Videosex ‎– Moja Mama (1983, single)



01. Videosex - Moja mama (3:45)

02. Videosex - Kako bih volio da si tu (2:22)



Šta je danas Jasenovac Hrvatima (2015)


"Od podsjećanja i opomene na Jasenovačko zlo u Hrvatskoj je ostalo onoliko koliko mora da istorija ne bi bila do kraja ponižena. Kao da umanjivanje broja žrtava nije bilo dovoljno, prešlo se na potpunu negaciju pa se sve češće mogu čuti opasni glasovi koji otvoreno kažu da je Jasenovac umjesto klaonice za Srbe bio radni logor u kome se polagao vozački ispit i rekreativno igrao fudbal. Umjesto da se na pomen preklanih duša stoji mirno ili makar ćuti, od visokopozicionarnog svešetnika katoličke crkve i uglednog hrvatskog novinara stižu poruke na koje se u Hrvatskoj ne reaguje, a u Evropi ćuti. Na tragu svog uzora, Alojzija Stepinca, dr Stjepan Razum, direktor arhiva katoličke nadbiskupije, koji je sastavni dio „Hrvatskog državnog arhiva“, na čelu je društva koje želi da sruši, kako kaže velikosrpski mit o Jasenovcu. Denis Bojić je za magazin "Pečat" istraživao šta je danas Jasenovac Hrvatima."

UPOZORAVAMO DA ODREĐENI KADROVI VIDEO PRILOGA MOGU BITI UZNEMIRUЈUĆI



Vlado Dapčević o dešavanjima 5. oktobra 2000.


Telefonski razgovor sa Vladom Dapčevićem - 21.10.2000.

"Svaka ozbiljna partija, a ja smatram da je naša Partija ozbiljna i da se takvom pokazala u svakoj svojoj akciji, mora uvijek, naročito kada se dešavaju krupni događaji, izvršiti temeljnu analizu na osnovu dostupnih činjenica i samo činjenica, a ne po onoj rekla/kazala ili snila baba što joj milo. Postavlja se pitanje o tome šta se prošlih dana desilo u Beogradu, da li je to bila revolucija, kao što to pišu mas mediji na Zapadu, ili puč, kao što to kažu Velimir Ilić, Slobodan Milošević i Šešelj.

Kada je riječ o revoluciji tu se radi o bespoštednoj borbi između dvije klase za temeljitu promenu društvenog sistema. U slučaju Beograda to nije bila ni klasna borba ni revolucija, već su nacionalističke snage u Srbiji posle poslednjeg ujedinjenja oko Koštunice organizovale puč za koji je bila potrebna definicija šireg narodnog pokreta.

Po intervjuu Velimira Ilića od 12.10.2000. jasno je da je neki visoki funkcioner MUP došao i obavestio ga da se neće pucati i da uđu u Skupštinu i Televiziju. Nakon što je prvi udar demonstranata odbijen, usledio je telefonski poziv i policija se povukla.

Šta se dešavalo nakon izbora. Rusija koja je podržavala Slobodana Miloševića našla se u delikatnoj situaciji, jer su sve trupe u okolini bile stavljene u borbenu gotovost. Putin i Ivanov nisu želeli građanski rat jer bi trupe KFOR-a ušle u Beograd i zbog toga su se, računajući na nacionalizam Koštunice i DOS-a, priklonili njima da se NATO ne bi mogao dalje širiti u regionu. Srbija je u tom smislu interesantna i za Zapad i za Rusiju. Dok je Ivanov bio na pregovorima, najpre sa Koštunicom, a potom i sa Slobodanom Miloševićem, specijalne padobranske jedinice su krenule prema Beogradu. Kada je Ivanov to čuo odbio je svaku podršku Rusije Slobodanu Miloševiću.

Kada je riječ o puču, smenjena je samo jedna ličnost, Slobodan Milošević, i to jedino sa funkcije. On i njegovi saradnici sada su se pribrali i preuzeli potpunu kontrolu nad MUP-om i dijelom VJ. U Srbiji nije došlo do smene sistema već smene ličnosti. Nakon svega, postavlja se pitanje da li je naš stav bio pravilan, ili smo pogrešili u procjeni. Naša linija je bila potpuno pravilna i da smo onim što smo raspolagali zauzeli ispravnu poziciju. Bez obzira što smo mala partija mi smo u Srbiji i Jugoslaviji jedina radnička i revolucionarna partija koja u svome temelju ima proleterski internacionalizam koji smo na praksi i dosledno primenjivali. Mi smo u toku prošlog perioda stekli veliki politički kapital koji ne smijemo dovesti u pitanje zbog nekih sitnih ili krupnih dnevnih događaja ili da bilo kome ugađamo.

S druge strane, dok se vodila borba DOS-a sa jedne i Slobodana Miloševića sa druge strane, u stvari se vodila borba dva nacionalizma za vlast. Jednog nedoslednog, onog Slobodana Miloševića, i doslednog, tvrdog i nepokolebljivog DOS-a. U trenutnom stanju rasporeda snaga, bio je pametan i pravilan stav DOS-a kada je reč o Koštunici kao predsedničkom kadnidatu, jer je on, samo on, mogao okupiti sve nacionalističke snage u Srbiji koje su bile razbijene po partijama i stvoriti kritičnu masu za eventualno smenjivanje Slobodana Miloševića.

Opet, treba biti realan kada je u pitanju politička snaga. Mi smo još uvek tako mala partija da ne samo na nivou zemlje nego i na lokalu, ma koliko da smo angažovani, nismo mogli uticati na promjene snaga ni na nivou mesne zajednice. Mi ipak moramo konstatovati da ni kod nas ni u svijetu niko nije znao da se pojavila pukotina u policijskom i vojnom aparatu. To je rađeno potpuno konspirativno i pučistički. Kada sam razgovarao sa R. ja sam rekao da ne znamo da li se cepa aparat. Bio je očigledan samo sukob nacionalističkih snaga. Moramo tražiti i uočiti detalje, ma koliko sitne, koji mogu da znače mnogo.

Kada je sve počelo naši ljudi su odlično dejstvovali. To znači: da su svi naši drugovi shvatili da članovi Partije rada moraju biti sa masama dok su one u pokretu da se nešto promijeni, i uticati što je moguće više da se rečju, dijelom i učešćem uradi oko onoga što je osnova našeg minimalnog programa, likvidacija velikosrpske nacionalističke politike. Istovremeno to treba pametno iskoristiti da se uoči i stupi u bliži kontakt sa mladim ljudima, radnicima, studentima i drugima koji se posebno ističu svojom borbenošću i svojim antinacionalističkim stavom."


- Iz ovog transkripta može da se vidi da je Vlado tačno u startu provalio šta se zapravo desilo, dok smo svi mi ostali, većina, još mesecima bili u zbunu, neki uvereni da je to zaista bila prava promena, a drugi sumnjičavi upravo zbog onoga što smo na ulici imali prilike da vidimo. Jer kada sam ja video da je policija za razbijanje demonstracija opremljena šlemovima, pendrecima i ostalom opremom koja je bila korišćena i 9. marta 1991. odma mi je sve to bilo sumnjivo, jer em što ih je bilo premalo, em su izgledali tako pokisli ko da su im unapred rekli da će taj dan dobiti nezapamćene batine al' da mora da se žrtvuju. Dakle, toliko poniženje i poraz pandurskih formacija ja nisam video ni pre a vala ni posle tog dana. Oni su bre kumili i molili da ih ne ubijemo, dizali su tri prsta, ma nema šta nisu radili tako da je meni na kraju bio skroz bedak da bilo koga tu kao maltretiram i da se iživljavam, kad se ovaj jbga ni ne brani, gleda bre bukvalno samo živu glavu da izvuče.

E sad, uporedimo tu policiju i ovu današnju. Pa bre to su nebo i zemlja bez svake sumnje. Jer ova današnja bi razbila ovu masu od 5. oktobra jako brzo i lako, za sat, dva najviše. Tako da je u startu bilo jasno onome koji je znao na šta treba da obrati pažnju da tu nešto ne štima, da se radi o predstavi za strane medije a ne o ozbiljnim sukobima. Jedino što je poremetilo taj koncept mirne predaje vlasti su one paljevine u skupštini i zgradi televizije, ali tu se stvar očigedno otela kontroli, jer svako je mogao da napravi molotovljev koktel i da zapali bilo koju zgradu ili vozilo, samo da smo znali da će biti tako opušteno sa murijom pa da smo to unapred sve pripremili. Ali jok, mi smo mislili da će tu biti jako zajebano i onda se retko ko usudio da ponese koktele u rančevima, jer da su nas zaustavili sa tim tovarom na prilazima centru grada kako su realno i trebali, pale bi takve batine a posle i debela robija.  Ali jbga, nije bilo tako, te je moglo da se donese šta god je ko imao, dakle kašikare, pištolji, duge cevi, ma sve što se moglo poneti...znači pametnome dosta...
Related Posts with Thumbnails