Directors:Michael Kirchner
Marc Pierschel
Kao jedan od prvoboraca straight edge "pokreta" u Beogradu, te nosilac spomenice '93, velika mi je čast da vam baš ja predstavim dokumentarac na koji čekamo već više od godinu dana. Pošto su došli crni dani, nisam u stanju mnogo šta pametnoga da napišem, tako da ću samo reći da je za mene straight edge bio suštinski pank, dakle, hardkor pank u pravom smislu te reči, pank kakav je trebao da bude u startu ali nažalost nije uspeo da se izdigne zbog gudre i alkohola. Jer setimo se, pank je i nastao kao odgovor na taj "sex, drugs and rokenrol" fazon, da bi se na kraju pretvorio u isto to, znači ako već odbacujemo sisteme vrednosti koje nam nameće ovo bolesno konzumerističko društvo, pa logično je valjda da na prvom mestu odbacimo alkohol i gudru, jer to su najistaknutiji simboli tog društva, ustalom gudrom je uništena i jedna od najjačih subkultura ikada, naravno radi se o hipi pokretu 60-ih. Mislim, to je ono, klasičan recept za svaki represivni sistem koji želi da se oslobodi mladih buntovnika koji bi da prave revolucije il' bilo šta slično, lepo im puste na ulice jeftin heroin i kraj priče, jer mlad čovek na heroinu, to svi znamo, nikako nije u fazonu da talasa, njemu je "dobro" i on kulira u svom iluzornom svetu, mada ako ćemo iskreno, isto važi i za sve ostale gudre, gde bih eventualno izdvojio samo psihodelike na čelu sa LSD-em, jer to je jedina supstanca od koje može da se izvuče i korist ako se pravilno koristi, što se kaže, u kontrolisanim uslovima, al' ne bih sad o tome jer sam pisao već dosta na tu temu.
Dakle, straight edge kad se pojavio to je bio pravi boom, pogodak u centralu, ali problemi po meni nastaju kada su krajem 80-ih od svega toga napravili pokret sa brdo nekakih pravila, a čim takvo nešto postane pokret tu dolazi i do uniformisanja i još trista sranja, jebote odeš na koncert a ono svi na isti fazon odeveni, čejn voliti i tako neka ludila, ja sam se toga još tada gnušao pa se evo i dan danas gnušam kad odem na neki gig i vidim da je to taj jedan te isti fazon iz 90-ih. E baš zato je po meni jedina realna verzija straight edga trebala da bude ova individualistička sa laganim naginjanjem ka anarhizmu, i u ovom dokumentarcu su Ian MacKaye i Ray Cappo bacili odlične prijave na tu temu, jer kada nešto postane pokret vrlo brzo se pretvara u modu, što je i logično, jer niti jedan pokret nije imun na to, a ako ti to cepaš skroz solo, kao svoj životni stil, to onda i ima smisla, znači, ne mora niko da zna da si ti SXE osim tvojih prijatelja, dok smo mi početkom 90-ih sa onim X-evima na rukama i majicama, više ličili na neku klinačku uličnu bandu nego na pokret. Vaistinu beše tako. Evo nek me neko slobodno ispravi ako grešim.
Uostalom vrlo brzo je većina ljudi, pa i ja sa njima, iz tada zaista malešne BGD ekipe (30-ak njuški u vr' glave) koja se okupljala oko bendova poput Stonewalla, Unisona, Falldowna i Austerity-a, skrenula u taj neki militantni fazon koji smo pokupili od Slapshota i Chorus of Disapproval, i onda je logično sve to otišlo u qrac. Naravno i ova priča je jako dobro pokrivena u dokumentarcu.
E sad dolazimo do poente, šta sam zapravo hteo da kažem. Tedoh reći da straight edge i MRŽNJA nikako, al' nikako ne idu zajedno, jer ako se setimo tih ranih bendova, od Minor Threata preko Youth of Todaya, ono što je najviše bilo potencirano u njihovim tekstovima je bio taj positive attitude prema životu, ili positive outlook, kako se kome više sviđa, znači da se voli život, da se pozitivno gleda na sve probleme u životu, a ne ovaj militaristički fazon koji je bio prepun mržnje, i unosio crnilo u celu tu priču, jer npr. ja nikad nisam pozitivno gledao na život, uvek sam bio pesimista, oduvek sam bio skloniji toj tamnijoj strani, depresiji, nasilju, i tako tim sranjima, tako da realno sve i da sam hteo nisam mogao predugo da ostanem straight edge, jer jednostavno nije to TO, to nisam ja, ne može ništa na silu jebiga, a na drugu stranu imam drugare koji su i dan danas u toj priči, i njima to skroz leži jer su takvi ljudi, pozitivni, bez zajebancije. I zato uvek kažem, ja obožavam bendove kao što su Slapshot i One Life Crew, ali to jebiga nije staight edge, jer mržnja i nasilje nikako ne mogu da budu deo straiht edge-a. Uostalom evo vam onaj dokumentarac Inside Straight Edge (2007), u kome je SXE predstavljen kao nekakva ulična banda koja premlaćuje ljude koji se gudraju i cirkaju, što ako ćemo iskreno, više liči na neku skinhead priču nego na pokret koji je trebao da unese nešto pozitivno u tu hardkorpank subkulturu. U svakom slučaju, o svemu ovome je jako lepo ispričano u dokumentarcu, te vam ga naj-naj-toplije preporučujem, a posebno me prijatno iznenadio Ray Cappo, jer su ga pljuvali na sve strane, a on ovde isporučuje možda i najrealniju, najiskreniju priču, no to procenite sami. Još samo da napomenem, da je pored tema koje sam naveo, ovde pokrenuta i priča o animal rights aktivizmu, vegetarijanstvu, veganizmu, feminizmu, tako da bi' jako voleo da čujem šta kolega Bojan Vegan, jedini čovek iz te prve SXE ekipe koji je i dan danas ostao lojalan straight edge-u, ima da kaže povodom dokumentarca pa i ove moje priče. I da, mora da se zahvalim Miletu iz Petrovgrada-Zrenjanina, koji mi je nabacio ovaj dokumentarac. Mile brate, hvala puno. (83 min)IMDB
"28 years after the band Minor Threat released the song ‘Straight Edge’, the counterculture known as Straight Edge has become a worldwide phenomenon that unites individuals rejecting all forms of intoxication. The most widely associated perception of Straight Edge involves abstinence from alcohol, tobacco, other drugs and promiscuous sex. Since it’s origin in the early 1980’s these beliefs have spread all over the world, connected through the Punk and Hardcore music scenes. Through interviews with musicians that directly shaped the idea of Straight Edge from its inception until today, EDGE - perspectives on drug free culture reveals that the abstinence from drugs was established as a youth counter culture rejecting a society dominated by substance abuse and hegemony. Ian MacKaye (Minor Threat, Fugazi), Ray Cappo (Youth of Today, Shelter) and Karl Buechner (Earth Crisis, Freya) give witness to their perception of the history of Straight Edge, why it was so important to them and what it changed in their personal and professional careers. But they also address problems like violence, sexism and intolerance that emerged within Straight Edge, and how it changed the ’scene’ as well as its public image. Furthermore, EDGE explores the lives of 10 individuals, that identify as Straight Edge. Their reasons range from negative experiences with drugs to maintaining a healthy lifestyle to political reasons. Through a very close and personal look into their daily lives, we see how their decision to live ‘poison free’ has changed the world for them. But how do people discover Straight Edge? How do women experience Straight Edge subculture? What social backgrounds are shared by people new to the scene and what makes someone turn Straight Edge? How does mainstream culture perceive this movement? EDGE is looking for answers to these questions on a roadtrip behind and beyond the scenes of the Straight Edge subculture."
DOWNLOAD :
https://rapidshare.com/files/2334568667/EDGE%20the%20movie.avi
