01. Night Of The Living Dead02. Where Eagles Dare
03. Rat Fink
Download
Director:

Inače, ako nekog zanima kako Rastko piše o serijskim ubicama, tekst imate ovde, Rastko ga je naravno obrisao sa svog alternativnog bloga pre par dana, ali web-cache radi pos'o.
Prođe otad dosta vremena, zaboravio ja na Rastka, kontam smirio se, prošlo ga il' šta već, al' ne lezi vraže, pre jedno 2 nedelje dobijam komentar na blogu i to na postu Ed Gein: The Ghoul of Plainfield, gde mi se, kao što može da se vidi iz priloženog, obraća stanoviti Filbertiano i pominje Alberta Fisha. Meni to odma' beše sumnjivo, deja vu fazon, al' reko' neću da mračim, lepo me pitao dečko nije red da mu ne odgovorim. Stiže sledeći komentar i Rastko se tu otkriva, kao dal' ga se sećam, posvađali smo se povodom Susan Atkins, al' kao on je sada promenio stav, revidiro, ne prezire je više i 'oće kao da sarađujemo. Naravno, ja mu odbijem komentar, nisam lud da ulazim u priču sa dilejom, ali par dana posle toga dobijam poruku na mejl od Rastka :
01. Static Age
"The real story of America's most beloved music icon. A first of its kind, JOHNNY CASH: THE UNAUTHORISED BIOGRAPHY is a visual journey through the life of the man and his music. An in-depth exploration of all the facets of a truly larger-than-life 'walking contradiction', from the comical to the deeply religious, to the darkest side of the The Man in Black. This DVD includes exclusive photos and footage from his childhood home in Dyess, Arkansas to his early concerts. Plus a never-before-seen film of his White House performance for US President Richard Nixon, and much more." (76 min)
Chapters:
Download :

"Behind the Music details the tumultuous life and career of hard rock pioneer Dave Mustaine and his band, Megadeth. Kicked out of Metallica, the band he co-founded, in 1982, the guitarist/vocalist got his revenge by forming Megadeth. His mission statement for his new group: to be the fastest, utmost furious heavy metal band ever. But if anybody embodied the philosophy : "live hard, play hard" - it was Mustaine, who battled heroin addiction for nearly 10 years. Five line-ups, 16 trips to rehab, one near-death experience, and more than 20 million albums later, Megadeth have more than made their mark in metal." (76 min)
Download :
Solitary confinement, u nas poznatija i kao samica, samara ili samuraj, doduše naše samice veze nemaju sa ovim američkim, kod nas kad te bace u rupu to je kraj, puko si u najavi, dok američki zatvori imaju kakve takve standarde, tako da su ćelije malko veće, otprilike, lupam 2x5 metara, što i nije tolko loše kada uporedimo to sa npr. samicama u CZ-u. Dalje, svi se sećamo iz nebrojenih dokumentaraca kako to iznutra izgleda, to je skroz čisto, radni sto, krevet, što se kaže nova gradnja, klozetska šolja od metala koja može odlično da se oriba, dakle higijena, dok u CZ-u mora ladno staviš plastičnu flašu punu vode u rupu od kenjare da ne bi pacovi noću izlazili da napastvuju, i naravno kod nas je sve u old school betonu, tako da si ga zimi najebo. Dakle, što se toga tiče Ameri su daleko, daleko ispred nas, i tek ovaj najnoviji specijalni zatvor će da liči na nešto, mada je i on pravljen samo za povlašćene, za organizovani kriminal & shit, a garantujem vam da bi svaki robijaš iz Zabele i Mitrovice sve dao da može da ima takve uslove, iako ovi kao kenjaju da je strožije gistro-šatro, ej bre - na kompjuter imaju pravo, a da ne pričamo o životnom prostoru. Ista stvar je i sa Hagom, ja kad sam video one "ćelije" ja nisam verovo, šta kurac kao teško im tamo, muče se gistro, bre banja robija, foliranje obično za neuk narod.
U zatvorima širom Sjedinjenih Država više od 80.000 ljudi boravi po tim, ja bi ih rađe nazvao "izolacijama", jer zaista, ono nije za porediti sa ovim našim ćumezima, ono je 5 zvezdica fazon samo ako si spreman da se povinuješ striktnim pravilima ponašanja. E sad jebiga, problem nastaje kada ljudi, koji tu i inače dolaze po kazni, provedu tu i po nekoliko godina, pa popucaju samo tako sa mozgovima, jer naučno je dokazano, prezentovani su ovde i neki eksperimenti sa pacovima, da čovek koji provede određeno vreme u takvoj izolaciji, da nema šanse da ne poludi, tako da se neki totalno povuku u sebe, drugi skroz odlepe (psihoza), treći postanu još agresivniji nego što su bili, ali je odlika svih njih da postaju jako, jako paranoični, te se javlja snažan iracionalan strah od ljudi i otvorenog prostora.
Valja još napomenuti da zatvorenik u ćeliji provodi po 23 sata dnevno, dakle samo sat vremena ima pravo da izađe u solo "šetnju", i to ne na vazduh nego u zatvoren prostor, u "vežbaonicu" koja je zapravo samo par kvadratnih metara veća od ćelije. Pošto robijaši dođu u izolaciju, cilj te ustanove je da ih izoluje po kazni, tako da nemaju pravo na fizički kontakt sa bilo kim, jedino stražarima mogu da se obraćaju i to samo kada ih ovi cimaju ili kad naprave neko sranje, i ko u takvim uslovima totalne deprivacije svih čula provede ma samo par meseci, logično počinje da se menja, tako da ovde svedoče ljudi koji su i preko 10 godina tako zatočeni. Npr. deda Čarli se nalazi u jednoj takvoj ćeliji, s'tim što on prima na stotine pisama dnevno pa mu nikad nije dosadno, a i tu postoji nekakav sistem nagrađivanja, pa tako ako se povinujete pravilima možete da dobijete čak i TV, i tako neke privilegije, ali zato za najmanji prekršaj sve to može i da vam se ukine očas posla. Za najmanju glupost dobijete npr. 6 meseci dodatne izolacije, a da ne pričamo o većim prekršajima, o blokiranju vrata da stražar ne može da ih otvori, o razmeni poruka, tzv. "pecanju", o samopovređivanju, o paljevinama, i svemu onome čega dokon čovek može da se seti tokom tih meseci i godina izolacije.
Zaista odlična dokumentarna studija, jer se najviše bavi tim psihološkim aspektom izolacije i kako ona pogubno deluje na pojedinca, i u takvim situacijama čovek je sam sebi ubedljivo najveći neprijatelj, dakle ne straža niti bilo koji spoljašnji faktor, nego isključivo ljudska psiha i samoća, jer tako je priroda to uredila i tu nema boga. Strašna, tužna istina. (46 min)
NationalGeographic.com
Director:2.jpg)
3.jpg)

Konačno jedan kolko tolko nepristrasan i realan TV dokumentarac o Emiru Kusturici. Inače za one slabije upućene ovo je nov serijal na RTS-u koji potpisuje Antonela Riha, i kažu da je ovo lični pogled na ličnost i karijeru Emira Kusturice. O Kusti govore Abdulah Sidran, Nele Karajlić i još neke face. Veći deo dokumentarca je snimljen u Drvengradu na Mokroj Gori gde je Kusta ugostio svog "omiljenog" scenaristu Abdulaha Sidrana (Sjećaš li se Doli Bel, Otac na službenom putu) i gde pričaju o tim prvim genijalnim filmovima, ali i o njihovom ličnom sukobu, pa i o Sarajlijama koje su ga prvo obožavale, a onda i zamrzele kada se početkom rata preselio u Beograd.
Inače, što se tiče Kuste, njegova poslednja 3 igrana filma su mi kanal kakav poodavno nisam video, znači DNODNA, s'tim što je "Crna mačka, beli mačor" još i gledljiv kolko tolko, ali zato poslednji, to kontam samo njemu može da se svidi, pa ga tu donekle i razumem, zaradio je tolke pare da sad može do kraja života da pravi filmove samo za svoju dušu, a da publiku skroz odjebe, što je u neku ruku i uradio kada "Zavet" nije pustio u domaće bioskope. Znači, ako njegove poslednje filmove posmatramo u tom kontekstu to je za full rispekt, jer čovek radi ono što voli, i zabole ga dal' će nekom to da se svidi, a još plus u Francuskoj to ljudi gotive. Ali nije sve baš tako crno-belo, jer setimo se kakve su kritike bile posle premijere "Zaveta" u Novom Sadu, kritičari su bukvalno sa'ranili film, a pošto sam ga i sam kasnije sa mukom pogledao, mogu da posvedočim da su bili skroz u pravu, jer evo vam samo jedan detalj : kako to da seosko dete, dečak rođen i odrasto na selu, odsečen od civilizacije, govori čistim beogradskim akcentom, a da ne pričamo o ostalim rupčagama kojima film obiluje. Uostalom zamislite samo kako bi to izgledalo da je Slavko Štimac u "Sjećaš li se doli bel" cepao purgerski. Ne do bog. Naravno Kusta je sve to vrlo dobro znao, ali mu nije smetalo, jer on je ionako planiro da film plasira preko, baš ga mnogo zabolelo šta će domaća publika da mu kaže. Jebiga, takav je Kusta, možemo da ga volimo ili da ga mrzimo, ali provereno ne možemo da mu osporimo da su mu prva 4 filma, Arizonu drim ne računam, pa malo je reći genijalni, i evo sad da me neko pita zaista ne bih mogao da se opredelim koji mi je jači, možda "Sjećas li se Dolly Bell" zbog genijalnog Slobodana Aligrudića, koji je sa Mirom Banjac i Pavlom Vujisićem objasnio mnoge stvari što se tiče i glume a i ovako. Naravno ničega toga ne bi bilo da nije bilo predrkanog scenarija Abdulaha Sidrana, vaistinu skidam kapu ovom dekici, pokido je, a daće dobri abraxas pa da Sidran ponovo napravi scenario za Kustu.
Naravno, imam ja još brdo zamerki na Kustin rad, al' da ne dužim, dodaću još samo jednu. Naime, Nele Karajlić je tu moja najveća boljka, jer ja odgovorno tvrdim da Kusta sjebo Neleta. E sad, kako ga je to sjebo ? Naravno nije ga sjebo materijalno, čak šta više, pomogao mu je da se izvuče kada je ovaj bio na ivici egzistencije kao izbeglica u Beogradu u prvoj polovini 90-ih. Dalje, proputovali su ceo svet sa tim svojim kvazi-bendom, i tu zaradili ogromne pare, a da ne pričamo o ulogama u filmovima i operi. Dakle, Nele se tu odlično snašao uz Kustu, ali ono što mene boli je činjenica da ga je odvojio od izvornog saunda Zabranjenog Pušenja, dakle uništili su taj bend, naravno mislim na ovu beogradsku verziju, jer mi sarajevska baš i nije toliko interesantna bez Neleta za vokalom. Šta je falilo albumu "Ja nisam odavle", pa bre to je što neko reče, najbolji muzički prikaz svih tih užasa izbeglištva tokom 90-ih. Ali eto nije im se to svidelo, hteli su unca-unca, i sad umesto da odem na koncert da slušam Neleta kako peva "Djevojčice kojima miriše koža" ja mora da idem da slušam Seju kako se muči, e pa neću. Da ne budem shvaćen pogrešno, Seji svaka čast, poslednja 2 albuma SA Pušenja + "Fildžan Viška" su mi VR', posebno "Dođi da ti čiko nešto da", ma genijalan album, ali uvek kada ga slušam zamišljam kako bi to zvučalo sa Neletom na vokalu, i na šta bi ličili ti koncerti, i gorke suze ronim. Jebiga, jebiga, baš ga jebi. Toliko. (56 min)
Director:


Propagandni film Sajentološke Crkve u kome prozivaju psihijatriju i farmakološku industriju. Naravno nigde u dokumentarcu ne piše da iza ovog stoje sajentolozi, ali to se zna, a ko je gledao Psychiatry - An Industry of Death (2006) moći će vrlo lako da prepozna taj sitan vez. Dakle, kako glasi teorija sajentologa? Psihijatri su sve do 60-ih godina prošlog veka bili nedovoljno priznati od strane svojih kolega u medicini, jer se njihovo lečenje svodilo isključivo na lobotomiju, šok terapiju i ludačke košulje, i zapravo nikog nisu zalečili a kamoli izlečili, a velika većina pacijenata je završavala po sanatorijumima i sličnim ustanovama, izolovana od spoljašnjeg sveta do kraja života. A onda su se dosetili. (95 min)

Directors:



